U zadnjih dvadesetak godina dijagnoza poremećaja pažnje ili hiperaktivnost, poznatija pod akronimom ADHD, u fokusu je psihijatrijske struke. Najčešće se sindrom ADHD-a ističe u okviru obrazovnog sustava, a u posljednjih 7-8 godina o tom se sindromu jako puno razgovara i u drugim forumima.
U svijetu i kod nas registrirano je oko sedam posto dječje populacije s ADHD-om, uglavnom dječaka. Postavlja se pitanje zašto je veća učestalost prepoznavanja i dijagnosticiranja ADHD sindroma kod muške nego kod ženske populacije.
Odgovor nam je dao dr. Kristijan Kasalo, liječnik specijalist psihijatrije u Poliklinici Priska Med, koji se nakon više od desetljeća rada u Norveškoj i neprocjenjivog iskustva u javnom i privatnom zdravstvu profilirao u dijagnostici i terapijskom radu sa osobama koje imaju poteškoće iz spektra ADHD-a te je primjenjujući suvremene psihoterapijske metode uočavao kako postoje razlike u dijagnostici ADHD-a među različitim spolovima:
"Dok dječaci ili odrasli muškarci poteškoće s poremećajem pažnje i hiperaktivnošću iskazuju na sebi svojstven način, pred djevojčicama, djevojkama ili ženama je zapravo teži „posao“. Društvena su očekivanja od žena bitno drugačija. Od djevojčica, djevojaka i žena se očekuje da su staložene, dobro strukturirane u svakodnevici, poslušne i mirnijega stava. Bilo kakva odstupanja od klasične slike žene često se pripisuju emocionalnim poteškoćama, problemima s disciplinom, poteškoćama u učenju, a rijetko ili gotovo nikad se ne promišlja da je korijen problema u neurološkoj netipičnosti koju primjećujemo kod osoba s ADHD-om, jer ADHD je objektivna organska poteškoća s obzirom da njihov mozak funkcionira na drukčiji način."
Društveno općeprihvaćena slika klasične žene znatno otežava dijagnosticiranje ADHD poremećaja u ženskoj populaciji pa sukladno tome onemogućava ranu pomoć i intervenciju. "Ipak", naglašava doktor Kasalo, "sve više recentnih znanstvenih istraživanja pokazuje da je incidencija ADHD u oba spola podjednaka, no način na koji djevojčice, djevojke i žene iskazuju simptome ADHD-a je potpuno drugačiji. One su slučaju postojanja poteškoća sa ADHD-om povučenije, žive pod maskom, skrivaju svoje probleme itd."
Dok okolina lako uočava tipični ADHD kod dječaka i muškaraca, gotovo suprotna situacija se primjećuje kod nježnijeg spola. Takvi neprepoznati simptomi ADHD-a imaju velike posljedice na život žena kod kojih se takve poteškoće javljaju jer one baš zbog ADHD-a prekidaju školovanje, imaju probleme u pronalasku odgovarajućeg posla te također razvijaju druge psihijatrijske poremećaje, u prvom redu depresiju, pa onda i tjeskobu, zatim lošu sliku o sebi ili razvijaju poremećaje osobnosti koje ostavljaju trajnije posljedice na njihove živote.
Norveška ima vrlo visoke ocjene na različitim ljestvicama zdravstvenih performansi širom svijeta, a dr. Kasalo smatra kako je prema njegovu iskustvu daleko odmakla u dijagnostici ali i terapijskim postupcima i strategijama suočavanja sa ADHD-om. Napominje kako u školi, okruženju u kojem se najčešće dijagnosticira ADHD, problemi djevojaka najčešće prolaze nezapaženo, a odrasle žene često ni ne dobiju dijagnozu: "Može se dogoditi da se dijagnoza ADHD-a ne pojavi sve do tridesetih, četrdesetih ili pedesetih godina i to je vrlo često u slučajevima kad vaše vlastito dijete iskaže simptome ADHD-a ulaskom u školski sustav, pa se posljedično nakon dijagnostičke obrade djeteta simptomi ADHD-a dijagnosticiraju i kod majke."
Ovaj tekst služi kao orijentacija osobama sa poremećajima pažnje i hiperaktivnošću, ali nije zamjena za razgovor s liječnikom i njegovu dijagnozu.
Za više informacija o tome kako živjeti sa ADHD-om u odrasloj dobi, o razlikama ADHD- a kod žena i muškaraca i načinima dijagnosticiranja ADHD-a, te koje su moguće strategije suočavanja sa ADHD-om i kako samom sebi pomoći da što je moguće bezbolnije živite sa svojim ADHD poteškoćama možete dobiti na mail adresi poliklinika@priska-med.com ili na broj 099/444 33 44.
