"Kako vidite i sami zoven se 'Duje Balavac'. Pravi san Splićanin iz Splita, u imenu mi je vas moj program, a rodija san se u sri' sride umjetniškog kluba. Mislin da mi ne bi tribalo drugo reć, ali kako nisu svi jednako ešperti, kazat ću van u par riči, ko san, ča san i kako mislin", riječi su ovo kojima je u petak, 7. veljače 1908. započeo prvi broj splitskog humoristično satiričnog lista Duje Balavca.
Cijena mu je iznosila tadašnje četiri krune na godinu, odnosno, svaki je od 12 brojeva koštao '30 para'. List je izlazio od 1908. do 1912., pa od 1921. do srpnja 1923. kada izlazi zadnji broj. Ukupno su tiskana 33 broja s omotnim listom u boji i naslovnom karikaturom.
Splitski podeštat onoga vremena kako ga je Duje vidio
Splićanin Ante Katunarić, inače hrvatski likovni umjetnik, profesor, grafičar i urednik pokrenuo je Duju Balavca. Osim njega, u pokretanju su se istaknula i velika splitska imena umjetnosti okupljeni oko umjetničke grupe "Medulić" (Emanuel Vidović, Ivan Meštrović, Branislav Dešković i drugi).
Prvi broj sastojao se od četiri stranice u kojima Duje humorom i karikaturom komentira svakodnevna gradska zbivanja, a obzirom na poveći broj karikatura može se zaključiti da je na taj način i afirmirao mlade splitske i dalmatinske karikaturiste.
"Ja miritan ovod stat
Jer sam Splitski podeštat
Od vapori san glavar
Od tupine gospodar
Sad vidite da je dilo
Ča sam ovde na vidilo", natpis je ispod karikature splitskog podeštata, odnosno načelnika, gradonačelnika, kako se upravitelj grada zvao u tadašnje vrijeme.
Drugi broj bio je u znaku krnjevala - "Spliska maškara ne zove se maškara, vengo maškarada"
Krnjeval i Split veže duga tradicija, a da posebno mjesto u srcima Splićana zauzima upravo ovaj dio godine i nije neka tajna. Na trećoj od osam stranica drugoga broja Duje, nalazila se i jedna šaljiva krnjevalska doskočica:
"Evo gledajte ga najlipjeg mladića.
Svud di dojde može bit krvoprolića.
Daje vam ideje za sve maškarade
i nikor do njega to boje ne znade.
Samo vaja da se stavi na pazar,
jer će skoro bojin se
oćelavit feral".
Već iduća stranica donosi nam živi prikaz splitskih maškara počekom 20. stoljeća.
"Spliska maškara ne zove se maškara, vengo maškarada. Sve maškare se uvik obuču o' ženske, i to ne puno duge brnice za moć se jitat s' nogan u mulariju. Na glavi maškarada stavi intimelu oli jedan mali lancun a na vrj glave učini uzal oli ga špagon veže. Maškarada sve skače i na svaki skok učini hu, hu, hu, u ruke jema oli zvončić oli trunbitu, pa kad jon promukne grlo, onda trumbita", uvodni je dio opisa Splićanki u doba kada maškare caruju gradom.
"Deset zapovidi štiocima"
Glavna tema idućeg broja bila je korizma. Na naslovnici ponovo šaljiva priča čiji ulomak ovako glasi:
"Gledan na maškaru
pokritu velon
pri ispovidnicon
kako stoji".
Odmah pored našlo se i "Deset zapovidi štiocima", a šesta je glasila:
"Kad štiješ 'Duju Balavca', uvik se smij jer to je omira tvoje kulture. Isto ka kad slušaš Wagnera, vaja uvik govorit krasno, krasno".
A kako je nastao Duje? Iz pera Ante Katunarića, zasigurno jednog od najzanimljivijih osoba iz splitske povijesti s početka 20. stoljeća. Ante se rodio u Velom Varošu blizu romaničke crkve Gospe od Soca, u obitelji oca zemljoradnika i majke domaćice koji su osim njega imali još tri kćeri. Nakon završetka srednje škole u Splitu odlazi na Umjetničku akademiju u Rim u kojem ostaje živjeti nekoliko godina. No, ubrzo se vraća u Split i živi kao slobodni umjetnik i boem. Uslijedila je ženidba, Ante je dobio djecu i uskoro se ipak stalno zapošljava - 1912. je primljen za asistenta na Velikoj gimnaziji u Splitu. Iduće godine biva promoviran u suplenta, a od 1924. postaje učitelj vještina (crtanje i lijepo pisanje).
Zanimljivo, Katunarić je bio drugi i četvrti predsjednik HNK Hajduka, od 1912. do 1913. i 1913. Osim što je volio nogomet, volio je i mačevanje. Ovu vještinu izučio je kod učitelja mačevanja i velikog rodoljuba Šime Vučića - Đakovića.
Iz Splita brodom za Ameriku
Kod ovlaštenog agenta prekooceanskih putovanja Josipa Ribolija u Splitu mogli su se dobiti "Svi nužni naputci, također najjeftinije prevozne karte sa najbržim i najboljim parobrodima i sa amerikanskim željeznicama", piše na prvoj strani četvrtoga broja Duje Balavca.
Među izraženim cijenama, za oko nam je zapelo koliko je tada koštao put od Splita do New Yorka ili New Orleansa - točno 145 kruna. Brodom se moglo i do Australije ili Novog Zelanda po cijeni od 420 i 450 kruna.
Hotel Central Troccoli Split
Na splitskoj se Pjaci tijekom 1870-ih smjestio hotel s "50 ukusno namještenih soba", čije je noćenje koštalo od 2.5 do 5 kruna, piše u Duji. Hotel se zvao Central Troccoli i zajedno s kavanom činio je središte društvenog, političkog i kulturnog života Splita. 1919. kavana je postala Narodna kavana, a hotel Central, postaje hotel Matić.
Nešto jasniji prikaz hotela snimljen početkom 20. stoljeća na sljedećoj fotografiji.
Sto godina od posljednjega broja Duje Balavca, na posljednjoj fotografiji vidljiv je nekadašnji hotel Central kako izgleda danas - od hotela osta samo kavana kao sjećanje na zlatno doba splitske povijesti.
