„Groteskni teatar bezdušnih komentara“
Glasnović piše kako se tragedija „koja je trebala ujediniti ljude u tišini i suosjećanju“ pretvorila u „groteskni teatar“ na mrežama: „Najezda ‘stručnjaka’, ‘mudraca’ i ‘svetih internet ratnika’ navalila je kao čopor gladnih hijena.“ Podsjeća da iza poginulih ostaju roditelji, supruge, djeca i prijatelji koji sada čitaju svaku riječ: „Nema te lavine koja može oprati toliku bešćutnost… Ne postoji planina toliko opasna kao visine s kojih vi s visoka sudite o tuđoj smrti.“
„Jednoga sam poznavao. Nisu bili neodgovorni“
Ističe kako je jednog od poginulih osobno poznavao: „Bio je dobar dečko, topao, miran, iskren… Nije išao prkositi Bogu ni prirodi, nije išao svjesno izgubiti život.“ Navodi da su planinari imali iskustva i opremu, svjesni promjene vremena, ali „nikada nisu mogli predvidjeti lavinu koja će ih usmrtiti“. Posebno naglašava: „Nisu se odvojili od grupe niti su se pokušavali penjati na drugi vrh… već su se zajedno s ostatkom ekipe od Vodnikova doma vraćali prema parkingu kad je lavina krenula. Od njih sedam, trojicu je lavina nemilosrdno odnijela.“ Dodaje: „Nisu bili neodgovorni, nisu bili lakomisleni, jednostavno nisu imali šanse.“
Poziv na šutnju, poštovanje i molitvu
Glasnović poručuje kako „ne treba biti veliki stručnjak“ da bi se shvatilo da stradali „nisu nigdje pogriješili“, ali da treba biti čovjek: „Zašutjeti, spustiti glavu i reći samo jedno: ‘Počivali u miru Božjem.’ Jer postoji granica ljudskosti. A vi ste je opet pregazili.“
„Smrt civilizacije bez empatije“
U završnici objave proziva one koji se rugaju tragediji: „To više nije kritika, to je bolest duha. To je dno ljudskosti… Za mene je vaše ponašanje smrt civilizacije. Jer civilizacija bez empatije više nije civilizacija – to je hladna, beživotna masa koja zna vrijeđati i osuđivati, ali ne zna suosjećati.“ Poziva na šutnju, poštovanje i molitvu: „Dok planina još čuva njihova tijela, vi nalazite zadovoljstvo u tuđoj tragediji. Sramite se!“
