HRT je u utorak navečer emitirao pravo skriveno blago – "Zagrebulje"! Nakon pola stoljeća HRT je "restaurirao" snimku 14. epizode "Našeg malog mista", koja je emitirana samo jednom – 31. prosinca 1970.
Ova epizoda nije bila zadnja u nizu, nego je snimljena u sredini serijala. Prvih šest epizoda je snimljeno u mjestu Vranjic kraj Splita, a prvo emitiranje bilo je u veljači 1970. Zatim je snimljena epizoda "Zagrebulje", nakon čega je bilo emitirano daljnjih sedam epizoda.
Filmski crno-bijeli materijal ove emisije pronađen u dijelovima presnimljen je i stavljen u postupak digitalne obrade te će restaurirana emisija biti iznenađenje za gledatelje novogodišnjeg specijala Hrvatske televizije. Naslov "Zagrebulje" nazvan je prema ciklusu satiričkih feljtona Augusta Šenoe u kojima je književnik oštrim i razornim jezikom pisao o temama iz društvenog, kulturnog i političkog života. Jednako kao što je Šenoa opisivao mane svojega grada, ali uvijek sa simpatijama, tako i Luigi i Bepina promatraju zbivanja u velikom gradu u njihovom malomišćanskom ozračju, iz svojega kuta. Dr. Luigi i njegova Bepina odlaze vlakom spavaćim kolima iz Splita u Zagreb. Putem doživljavaju smiješne zgode i nezgode, koje se nastavljaju u razgledavanju Zagreba. Svoje poznavanje hrvatske povijesti, zahvaljujući Zagorkinim romanima, Bepina će pokazati kad ugleda znamenita gornjogradska Kamenita vrata, dok će Luigi tražiti kip bana Jelačića na Trgu Republike. U baru hotela Palace susreću Roka u društvu dviju mladih dama dok Anđa spava u hotelu. Roko se ispričava da je na poslovnom putu na koji je poveo i Anđu, a Bepina mu povjeruje tek kada ode po Anđu i dovede je u društvo, te svi zajedno pjesmom i plesom, kao i poznatim songom iz ove kultne serije slave dolazak u Zagreb, koji je Bepini oduvijek bio "lipi glavni grad"...
Nakon što je dr. Luigi smjestio Bepinu u hotel, krenulo je njihovo razgledavanje Zagreba. Uslijedila je prva kritika tadašnjem komunističkom režimu i to preko nepostojećeg kipa Josipu Banu Jelačiću. Godine 1947. komunistički je režim uklonio kip, a 1990. godine je kip bio ceremonijalno vraćen na trg.
- A sad ću ti, Bepina, pokazati gdje Zagrepčani ugovaraju randez-vouse. Ispod repice od konja - rekao je Luigi.
- A ča si zinija, a Luigi? - upitala je Bepina nakon što su stigli do trga.
- Pobiga je na konju, majku ti Božju, je li Bepina. A di je naš ban? - začuđeno je upitao Luigi.
- A koji ban? - čudi se Bepina.
- Noštro Jelačić. Uvik je bija ovod. To je oni ča smo mu pivali: "Ustani bane, Hrvatska te zove, zove" - odgovorio je Luigi, a nešto je kasnije dodao:
- Nima Bana, ne radi uspinjača, nima više onog našeg lipog starog Zagreba.
Zanimljiva je i rečenica koju je Smoje namijenio Bepini:
- Kako to da u našoj državi od milijun stvari ne vridi njanci jedna?
Bilo kako bilo, Miljenko Smoje ni gotovo 50 godina od emitiranja "Zagrebulje" ne prestaje biti zanimljiv i intrigantan.
