Don Ante Žderić, privremeni upravitelj Župe Gospe Fatimske na Škrapama, objavio je tekst u kojem upozorava na težinu rata koji, kako ističe, ne pripada ni čovjeku ni Bogu.
U nastavku pročitajte tekst u cijelosti.
-Ne spominjite (mi) rat u istom kontekstu s pojmom dobra. To su dijametralno suprotne stvarnosti. Rat ni u kojem smislu ne može biti nešto dobro. Čak i kad je obrambeni, rat je zlo. Nužno zlo. Nužno. Ali zlo. Ni tada ne može biti nešto dobro.
I tada je rat nešto gadno. Odvratno. Sotonsko. Ubijanje da se ne bude ubijen. Zlo da se spriječi da ono naraste, da se ne dogodi veće zlo. Rat ne može biti nužno dobro. Dobro je uvijek dobro. Ono ne može biti nužno. Ono je uvijek potrebno.
Ne zazivajte (mi) rat. Ne romantizirajte taj pojam. Ne, nema velikih junaka koji jašu ususret zalazećem suncu, pred nišane i bajunete neprijatelja. Takvih junaka nikad nije ni bilo. Ne povezujte rat ni s čim romantičnim. Ni s čim slavnim.
Slava i romantika kasnije su interpretacije, mahom onih koji rata nikad nisu iskusili, ali bi rado nosili vijenac njegove slave i koristili zasluge koje iz toga proizlaze. Rat je nespojiv s romantikom i slavom.
To dobro znaju oni koji su ga prošli, koji su sudjelovali u njemu. Krv, jauci, plač, bol, strah, zebnja, tjeskoba, panika, drhtanje, adrenalin, nespokoj, osluškivanje, nenaspavanost, glad, žeđ, neizvjesnost, hladnoća, vrućina, briga, praznina, slutnja, očaj, smrad baruta, palež i garež, vika, urlik, guma i gusjenice tenkova, metal, znoj, suze, lelek majki i supruga… To povezujte s ratom. I sve će vam biti jasno.
Ne hvalite (mi) rat. Ne evocirajte ratne uspomene kao nešto što bi trebalo, što bi bilo dobro ponoviti. Rat se ne smije ponoviti. Nigdje. Nikada. Nikome. Rat je suprotnost čovjeku. Rat je suprotnost Bogu, Izvoru svega dobra. Rat ne pripada ni čovjeku, ni Bogu.
Ne opravdavajte rat. Ne pozivajte se na Boga da biste opravdali zlo i ubijanje. Ne povezujte vjeru s ratom i zlom. To je pljuvanje na Boga. ”Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!” Ne pravdajte prolivenu krv i suze. Ne zazivajte ih. Ne koketirajte sa zlom. I Zlim. Ratne misli su njegove misli. Neka ne budu i vaše.
Ne divite se ratu, nasilju i krvi. Tamo uvijek stradaju djeca. Tuđa djeca. Ratni huškači svoje uvijek sklone na sigurno. Uglavnom u Njemačku. U ratu uvijek ginu djeca sirotinje.
Rat uvijek započinju bogati. Da bi i dalje vladali siromašnima i da bi siromašni i dalje ostali siromašni. Romansijeri rata nikad nisu sami iskusili rat. Obično su kasnije prigrabili njegove zasluge.
”O Bože, čuvaj ti, naše golubove i sirotinju. Jer, bogati se, ionako, za sebe pobrinu!” Djeca sirotinje bila su u rovovima s obje strane bojišnice. I za jednima i za drugima su majke jednako ridale.
Ne priželjkujte rat. Ne pjevajte o njemu. Ne hranite to zlo koje uvijek prijeti progutati vašu djecu. Budite svjesni toga. Osvijestite sebi svu paklenu zloću rata, čak i onda kad vam se čini opravdanim.
Rat nikada ne može biti ništa pozitivno, ništa dobro. Rat prazni srca i živote, a puni mrtvačnice i grobove. Ratne trublje najavljuju lelek majki. Rat ostavlja prazne kuće, a pune ljesove. Prazne svadbene dvorane, a puna groblja.
Rat uništava spokoj, a dušu puni nemirom koji vječno traje. Rat prazni kasice siromašnih, a puni novčanike nekolicine bogatih.
Tu uvijek u prvi plan izbiju puške. I gadne, ružne njuške kojekakvih hohštaplera i profitera. Iza topova dođu lopovi i pokupe ono što nije odnio rat. Iza sebe ostave čemer i posvađane ljude ranjenih duša. Rat nosi prokletstvo, koje ostavlja neizbrisiv trag.
Poštujte sudionike u ratu. Oni su prošli ono što nikome ne želim/o. S njima govorite o miru. O ljubavi. O potrebi da se zlo kroz koje su prošli ne ponovi. Suosjećajte sa stradalima na svim stranama. To vas čini ljudima. To vas čini Bogu sličnima.
Ne nazivajte rat onim što nije. Nema tu ničeg dostojnog čovjeka. Samo zlo i neizmjerna patnja nebrojenih. Nema tu ničeg blještavog, osim svjetla eksplozija.
Tu ne teče med i mlijeko slave, nego krv iz rana i raznesenih udova. Ljudski je život vredniji od svih politika, ljudska sreća od svake ratne slave. Cijenim one koji mladima podižu radna mjesta, a ne spomenike, kad isti mladi poginu.
”O Barbara, koja li blezgarija rat” – pjevao je Prevert.
Zlo traži novo zlo. Ono na sebe navlači sebi slično. Rat traži novi rat. To je spirala zla koju može prekinuti samo vaše izdizanje iznad svega toga, vaš rast u dobru i ljubavi. Samo opraštanje i milosrđe.
Usudite se biti na strani manjine, nekolicine mirotvoraca. Oni uvijek vise na križu. Na Kalvariji.
