"Tijekom protekle godine, kći moje prijateljice, nazovimo je Lily, nekoliko je puta za sebe rekla da je ružna. Dok pere zube, namršteno se gleda u ogledalo, a oči joj razočarano pretražuju lice. Lily ima valovitu tamnosmeđu kosu, a želi ravnu i plavu. Jednog jutra, ružičastim flomasterom obojila si je cijela usta jer joj je dan prije drugo dijete u vrtiću reklo da je ružna, a ona je mislila da će je "ruž" učiniti ljepšom. Lily ima samo četiri godine. I prelijepa je", piše za HuffPost razvojna psihologinja May Ling Halim, profesorica psihologije na Kalifornijskom državnom sveučilištu u Long Beachu, direktorica Laboratorija za razvoj kulture i društvenog identiteta te majka dviju djevojčica..
Kako je svijet tako rano narušio djetetovu sliku o sebi? Zašto se četverogodišnjakinja uopće brine o ljepoti? Iako se posljednjih godina sve više pažnje posvećuje štetnim učincima društvenih mreža na sliku o tijelu kod tinejdžera, njezino istraživanje pokazuje da problem počinje puno ranije. Naime, preokupacija izgledom kod djevojčica može započeti već u trećoj godini života, prenosi Index.
Što je otkrilo istraživanje?
U istraživanju je sudjelovalo 170 djece u dobi od tri do pet godina. Rezultati su pokazali da djevojčice već u toj dobi visoko vrednuju svoj izgled. Smatrale su da, kako bi bile djevojčice, moraju biti lijepe i da im je važno izgledati lijepo. Kada su trebale birati između različite odjeće i zanimanja, češće su birale otmjene haljine i poslove povezane s izgledom, poput modela ili vizažistice. Često su objašnjavale da im se svi likovi iz crtića sviđaju "jer su lijepi".
Djevojčice su se više brinule o izgledu nego dječaci, čak pet puta češće navele su izgled kao razlog sviđanja nekog lika. Dječaci su uglavnom isticali sposobnosti lika, primjerice da im se sviđa Spider-Man jer se penje, skače i ispaljuje mreže. Ovi rezultati pokazuju da razlike u percepciji ljepote među spolovima nastaju vrlo rano, već u predškolskoj dobi.
Kultura princeza i dugoročne posljedice
Iako su djevojčice odavno izložene poruci da je ljepota presudna, stručnjaci posebno izdvajaju početak 2000-ih, kada se pojavila snažna "djevojačka" kultura, potaknuta stvaranjem serijala Disneyjevih princeza. Iako su novije junakinje aktivnije i snažnije, osnovna poruka često je i dalje vezana uz ljepotu.
Do tinejdžerske dobi, djeca su već naviknuta na razmišljanje da je izgled presudan. To povećava ranjivost, a društvene mreže dodatno iskorištavaju tu nesigurnost. Istraživanja potvrđuju da povezivanje samopoštovanja s izgledom dovodi do negativnih posljedica, poremećaja prehrane, depresije, ovisnosti, ali i slabijeg akademskog uspjeha te ograničenih karijernih ambicija.
Što roditelji mogu učiniti?
Ako znamo da naglašavanje izgleda kod djevojčica donosi nezadovoljstvo, potrebno je preispitati vlastite riječi i postupke. Predškolska dob je ključno razdoblje u kojem djeca oblikuju rodne stereotipe. Umjesto da uče da su djevojčice vrednovane prema izgledu, a dječaci onim što rade, važno je proširiti poruke koje im šaljemo.
To počinje i izborom igračaka. Princeze i lutke s nerealnim proporcijama tijela stvaraju nedostižne standarde. Treba nuditi igračke koje prikazuju različite tipove tijela, realne crte lica i razne boje kože. Primjer su sestre Madrigal iz filma Encanto, koje se ne ističu izgledom, nego snagom i spremnošću pomoći.
Postoje i igračke koje potiču djevojčice na rješavanje problema i konstruktorske aktivnosti, no često im nisu dostupne zbog rodnih stereotipa. Dok se ponuda igračaka ne promijeni, roditelji trebaju birati one koje razvijaju različite vještine, a ne samo naglasak na izgledu.
Promijenite način na koji razgovarate s djecom
Umjesto stalnog komentiranja izgleda, "Kako si lijepa!" ili "Divna ti je haljina!", usmjerite pohvale na druge kvalitete, osobito kada razgovarate s djevojčicama. Treba im pokazati da vrijednost osobe ne ovisi o izgledu.
Ovaj problem ne pogađa samo djevojčice. I dječaci se suočavaju s nerealnim idealima, osobito kad je riječ o mišićavom izgledu. Jedno istraživanje pokazalo je da je gotovo polovica dječaka između 8 i 12 godina nezadovoljna svojim tijelom. Roditelji i odgojitelji imaju važnu ulogu u promicanju zdravijih vrijednosti kako bi sva djeca mogla prepoznati vlastitu jedinstvenu ljepotu, i znati da njihova vrijednost ne ovisi o njoj.
