U Komiži se još uvik znaju pravila Škove, još se igra na karte i balote, a razgovori uz kavu znaju potrajati satima. U jednoj takvoj čekuladi susreli smo Andriju Stanojevića – Maltesea, Komižanina čije ime i nadimak nose priču o moru, iseljeništvu i vezi koja se nikad nije prekinula.
Zašto „Maltese“?
– Nadimak je ostao iz starih vrimena. Dok su Komižani s gajetama trgovali s Maltom, familije su dobivale imena po tim putovanjima. Tako smo mi ostali Maltese – objašnjava Andrija.
Škova, karte i stari običaji
– Škopa, ili kako mi kažemo Škova, igra se po komiški. Kralj vridi deset, konj devet, fan osam. U Splitu se to skoro i ne igra, ali u Komiži još živi, posebno za Svetoga Roka – govori Andrija.
Pomorska škola u Splitu i kontakt s generacijom
– Pomorsku školu san završija u Splitu, za strojara. Bilo je to lipo, ali i nemirno vrime, mladost je bila takva – prisjeća se.
Na pitanje je li ostao u kontaktu sa školskim kolegama, kaže:
– Čujemo se, kako ne. Svakih pet godina se nađemo u Dubrovniku i pričamo o svemu: di si bija, što si radija, di su dica, unuci, praunuci… Veza se ne prekida.
Put prema Americi i život na Pacifiku
– Brati je pobiga iza rata, sa šesnaest godina. Priko Italije je završija u San Pedru, a kasnije san i ja doša tamo – dodaje.
U Americi je proveo više od četrdeset godina radeći na velikim tunolovcima Pacifika.
– Posal je težak, ali more ti ili uđe u krv ili ne – meni je ušlo.
Gubitak supruge i obitelj
Prije nekoliko godina Andrija je izgubio suprugu.
– Kad mi je umrla žena, drukčije gledaš di ti je dom – kaže tiho.
Danas mu posebnu snagu daju sin i kći:
– Sin mi je ovde, radi u Komiži, među svitom je svaki dan. Kći se udala u Americi, pa tamo živi s porodicom. Kad vidin oba, osjećam da je dio doma opet ovde – kaže Andrija.
San Pedro – Komiža preko oceana
– U San Pedru ima puno naših ljudi: Hrvatski i dalmatinski klub, crkva sv. Antonia, hrvatska misa, fešte – to je bila druga Komiža – prisjeća se.
Na nedavnoj fešti Svetoga Nikole bilo je oko 240 Hrvata, a dodijeljena je i povelja Grada Komiže.
– Ta povelja nam puno znači. Kad dođeš izdaleka i vidiš da te rodni kraj nije zaboravio, da cijeni sve što smo radili i držali vezu s Komižom, to te stvarno dira – kaže Andrija s osmijehom.
Dodaje:
– Veza između Komiže i San Pedra je velika i trajna. Nije to samo o meni ili mojoj obitelji, nego o cijeloj zajednici, o generacijama koje održavaju svoje korijene, običaje i prijateljstva preko oceana.
Briga za Komižu danas
– Najviše me boli što nema dice. Bez mladih nema budućnosti – kaže otvoreno.
– Također, nerazvijena ribarska luka i neotkupljeni rogači su sramota. Ovo je druga godina da u Komiži ne kupuju rogače, a ribari su i dalje ključni za naš kraj – dodaje.
Slobodno vrime provodi uz karte, balote i društvo.
– To je Komiža kakvu znan i kakvu volin.
Nogomet, Hrvatska i želja za utakmicama u Americi
Nogomet je uvijek bio dio zajedništva.
– U Americi se živi za Hrvatsku reprezentaciju – kaže Andrija.
Dodaje i osobnu želju:
– Volija bi otići na utakmice reprezentacije u Americi. Planiram gledati utakmice u Dallasu, Torontu i Filadelfiji. Ako zdravlje dopusti, to bi mi puno značilo.
Na spomen San Pedra javlja se i legenda:
– Uvik se priča da je tamo još Žungul, da igra mali balun. Takve priče nas povezuju – dodaje uz osmijeh.
Unatoč desetljećima provedenima daleko:
– Di god san živija, Komiža mi je uvik bila u srcu. More, ljudi i običaji se ne zaboravljaju.
Za kraj poručuje:
– Veliki pozdrav svim Komižanima i našima po svitu.
I neka nas sve čuva Sveti Nikola.
