Kao i svake sezone, i ovoga puta zaplovit ćemo u Novi val i doba vladavine Ekatarine Velike! Ove godine to činimo uz bend Krug, sastavljen od originalnih članova EKV-a i glazbenika koji su s njima blisko surađivali – poručuju iz Back Bara Plan B, najpopularnijeg mjesta za zabavu u Splitu.
Krug je osnovan 2006. godine kako bi očuvao sjećanje na VD-a, Milana, Bojana i Margitu, a njihovi koncerti pružaju priliku novim generacijama da osjete dio duha koji je EKV donio na scenu.
Uoči koncerta u Back Baru Plan B, koji je zakazan za 21. veljače s početkom u 22 sata, razgovarali smo s bubnjarom Markom Milivojevićem, članom originalne postave EKV-a i Kruga. S nama je podijelio sjećanja na EKV, priču o tribute bendu Krug te razmišljanja o glazbenom naslijeđu koje nastavlja širiti.
Možete li podijeliti kako je izgledalo vaše vrijeme u originalnoj postavi Ekatarine Velike? Koja vam je najdraža uspomena iz tog razdoblja?
Bilo je to vrijeme nadahnuća i radosti, ali i tjeskobe i neizvjesnosti – odraz vremena u kojem smo živjeli. Teško mi je izdvojiti jednu najdražu uspomenu, ali posebno mi je drag dan kada sam snimio bubnjeve za album Dum Dum. Taj dan bio je besprijekoran – imao sam osjećaj da držim cijeli bend i da sam odradio sjajan posao. Za snimanje bubnjeva bilo je predviđeno sedam dana, a s producentom Tedom Yanniem cijeli album snimio sam u jedno poslijepodne. Tada sam stekao potpuno povjerenje benda i samopouzdanje koje me prati do danas.
Kako je bilo raditi s Milanom, Margitom i ostatkom benda? Koje su vas njihove osobine najviše inspirirale?
Raditi s njima bilo je intenzivno kreativno iskustvo. Imao sam osjećaj da radim s pionirima u umjetnosti – svaki, pa i najmanji detalj, bio je stiliziran i na oštrici stvaralaštva.
Koje vam pjesme EKV-a najviše znače, bilo zbog stvaranja ili izvođenja uživo?
Teško mi je izdvojiti jednu pjesmu jer je svaka mali svijet za sebe, sa svojim karakterom i energijom. Možda je najbolji odgovor da ih promatram kao činove jedne velike predstave.
Što vas je motiviralo da se pridružite projektu Krug i nastavite čuvati sjećanje na EKV?
Ja sam emotivac i sanjar, i godinama nisam razmišljao o tome. Tijekom tog vremena odbio sam mnogo poziva, sve dok me prije 20 godina nije pozvao Stan Czwik u Split na Gripe, na tribute koncert EKV-a. Na tom koncertu svirala je cijela reprezentacija Novog vala i jednostavno nisam mogao reći "ne". Tada sam shvatio koliko je plemenito da se EKV ponovno čuje, i da ne bih bio nomad u toj misiji, odlučio sam okupiti bend od preostalih članova i prijatelja EKV-a. Tako je nastao Krug, bend kojem sam dao ime misleći na krug zaljubljenika i sljedbenika.
Kako birate repertoar za koncerte? Postoje li pjesme EKV-a koje publika uvijek traži, a vama su posebno izazovne za izvedbu?
Publika bira pjesme. U stalnom smo dijalogu s njom i trudimo se, bez obzira na tehničke i izvođačke izazove, pružiti ljudima puni raspon pjesama – od samih početaka benda pa do kraja, uz sve stilske i zvučne razlike.
Koliko su vam važni vizualni elementi na koncertima i kako pridonose doživljaju EKV-a?
U idealnim tehničkim uvjetima sa sobom donosimo i rasvjetu te autorski video, koje kontroliraju naša dva vanjska člana. Svjetlosni show replika je naših koncerata u beogradskom Domu omladine, dok je video kompilacija snimaka i fotografija iz osobnih kolekcija, koja traje cijeli koncert.
EKV je utjecao na generacije glazbenika i publike. Kako doživljavate tu odgovornost u očuvanju njihovog naslijeđa?
EKV ima dvostruko značenje – umjetničko i društveno, angažirano. Zato je svaki koncert za nas magičan zadatak, a za publiku snažan doživljaj.
Zašto su pjesme Ekatarine Velike i dalje toliko relevantne i dirljive za publiku danas, gotovo tri desetljeća nakon njihova postojanja?
Zato što u sebi spajaju avangardnu umjetnost i poruke koje oplemenjuju duh – i to na način koji je blizak i razumljiv ljudima s ovih prostora.
Što biste poručili mladim ljudima koji nisu imali priliku čuti EKV uživo, a dolaze na vaše koncerte? Kako bi trebali pristupiti toj glazbi?
Samo se opustiti – sve će doći prirodno jer je glazba EKV-a iskrena i važna.
Kako se osjećate kada ponovno izvodite pjesme koje ste nekoć svirali u originalnoj postavi EKV-a? Vraća li vas to u određeni trenutak ili emociju?
To je za mene osobna nagrada – osjećaj da nastavljam tamo gdje sam stao, da vrijeme nije stalo i da i dalje nosim baklju. Možda zvuči pretjerano, ali mene to zaista pokreće.
Kako vas je iskustvo u Ekatarini Velikoj oblikovalo kao glazbenika i osobu?
EKV je bio sudbina – oblikovao je naše živote. Iskovani smo u najžešćoj vatri, gorjeli smo najjače i otišli najdalje. Sada to iskustvo dijelimo sa sljedećim generacijama, kao blistavi dio naše zajedničke kulture.
Postoji li neka posebna anegdota s koncerata EKV-a ili Kruga koju biste podijelili?
Na bosanskom graničnom prijelazu pitali su nas koji smo bend i što sviramo. Kad smo odgovorili da smo tribute EKV-a, carinik je rekao: "Triput ekave?! Prolazite!"
Planirate li proširiti projekt Krug na druge gradove ili čak zemlje?
Već smo jako aktivni po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Bit će još koncerata u Hrvatskoj, dogovaramo nastupe u Bosni, a velika nam je želja ove godine posjetiti Sloveniju i Sjevernu Makedoniju.
Postoji li mogućnost stvaranja originalne glazbe inspirirane EKV-om, koja bi mogla proširiti njihovu priču?
Imamo planove za autorski album – već smo dosta napravili, ali još puno posla je pred nama.
