ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (27) JAKŠA FIAMENGO Neugasiva svjetiljka djetinjstva
Poezija je kopanje po smislovima, kopanje po riječima. Poezija je put koji je potreban da se prijeđe iz jedne riječi do druge. Na tom...
ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (26) MATKO JELAVIĆ: Don Kihot nikada ne može umrijeti!
Kažu neki da ne podnose stilove u glazbi, neke moje jednostavne pjesme. kao što su Majko stara, Pjesma moga zavičaja… Zamislite, glazbenici moje generacije...
ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (25) MILJENKO SMOJE: Afrikolog iz Dalmacije
Miljenka Smoju nikad nisam sreo u prostorijama Slobodne Dalmacije, dok sam pisao za taj list. On je imao poseban, zasluženi status da tekstove piše...
ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (24) BORIS DVORNIK: Kurvin sin kao skuža
Zračio je svojom pojavom i jednostavnošću. Bio je atipična zvijezda, bio je sve samo ne to što se podrazumijeva pod tim izrazom. Čak i...
ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (23) ZDRAVKA KRSTULOVIĆ: Zaga u intimi Omiške ulice
U nekim situacijama i društvenim okolnostima koje su se zbivale u povijesti naroda, teatar je u kreativnom smislu funkcionirao sjajno. Baš zbog represivne situacije,...
ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (22) TEREZA KESOVIJA: “Gdje ima srca, tu sam ja!”
Naslov za ovaj tekst uzeo sam iz jedne njene pjesme. Taj naslov, koji bi zapravo trebao ocrtati, dati brzinsku sliku velike umjetnice Tereze Kesovije.
Priznajem...