Dr.sc. Marin Krapac predstavlja najnovije tehnološke mogućnosti koje unapređuju maslinarstvo, pitajući se može li se ekologija nadopunjavati s tehnologijom,
Posljednjih godina svjedočimo dvama pravcima ili možda bolje reći pristupima poljoprivredne, pa tako i maslinarske proizvodnje. Jedan je tehnološki pristup koji je usmjeren na primjenu novih tehnologija i povećanje uroda po jedinici površine, a drugi je ekološki čiji je fokus na održivom upravljanju okolišem i očuvanju bioraznolikosti.
SUKOB ILI NADOPUNJAVANJE
Jesu li ova dva pristupa u sukobu jedan s drugim ili se nadopunjavaju? Svakom je maslinaru u interesu imati veći broj plodova na stablu, više ulja i po mogućnosti sve ulje dobro prodati, a pritom smanjiti troškove proizvodnje. Vjerujem da pritom mnogi od maslinara ne razmišljaju isključivo o profitu, već i očuvanju okoliša, jer kakvu će planetu ostaviti potomcima u nasljeđe?
Održivi razvoj, odnosno održiva poljoprivreda vrlo je aktualan termin koji je usmjeren na održivo upravljanje prirodnim resursima (vodom, zrakom, tlom) te smanjenje narušavanja bioraznolikosti. Neki bi možda rekli kako se samo trebamo vratiti uzgoju maslina na način „kako su radili naši stari“. Definitivno od starijih je potrebno učiti, analizirati dobivene spoznaje i primjenjivati znanja koja nam se pokažu kao dobro i učinkovito rješenje, no pri tom ne treba biti protivnik primjene novih tehnologija i inovacija u maslinarskoj proizvodnji. Štoviše održiva poljoprivreda i primjena novih tehnologija mogu nadopunjavati jedna drugu. Kako to?
Niz znanstvenih istraživanja te razvoj praktičnih tehnoloških rješenja ide tome u prilog. Primjena računalnih (računalni vid, robotika, autonomni sustavi, umjetna inteligencija i sl.) te naprednih tehnologija (npr. biotehnologija, nanotehnologije, razvoj novih materijala i sl.) mogu pomoći da se uloga poljoprivrede kao onečišćivača okoliša smanji.
Više u novom broju časopisa Maslinar, br. 81.
