Pjevali su ustaške pjesme u centru Zagreba, na glavu stavili crne beretke, ogrnuli se zastavama HOS-a – tako su jučer mladi stigli na Thompsonov koncert. Domoljubno, na ulici su ostavili gomilu smeća. Znaju li što je ustaški režim činio i zbog čega domoljublje prema današnjoj, modernoj Hrvatskoj izjednačavaju s ustaštvom
"Budući da žive u postmodernom dobu, odvojeni su od empatije s drugima, koji su patili u povijesti, od činjenice da je ustaški teror nanosio patnju. Mladi su udaljeni od vlastite empatije i nemaju nikakve želje susresti se s poviješću.
Njima je bitno sudjelovati u tom jednodnevnom događaju, kao što će sutra sudjelovati u dočeku nogometaša, preksutra, recimo, na koncertu neke srbijanske pjevačice i tako dalje," kaže za 24sata Marko Vučetić, sveučilišni profesor filozofije i teologije iz Zadra.
Mladi su, nastavlja, "ništa drugo nego baštinici naših vrijednosnih ostataka".
Grupna kohezija i snaga mase
Koncert nudi emocionalnu katarzu i, poput sportskih natjecanja, stvara grupnu koheziju, sigurnost i snagu unutar mase.
Istodobno stvara binarnu podjelu svijeta, na "crne" i "bijele", potiče razjedinjavanje i potiskuje individualnu odgovornost – komentar je psihoanalitičara o fenomenu Thompsonova koncerta.
"Psihološki i psihodinamski gledano, ljudi se uvijek i oduvijek mnogo lakše okupljaju protiv nečega nego za nešto. Kad se sjedinjuju za nešto, bude ih manje. Protiv nečega, međutim, ljudi se sjedinjuju mnogo lakše i mnogo više. Ovo je, dakle, koncert protiv nečega. To je koncert pronađenog identiteta.
Mi smo kao narod u pubertetskom periodu
Kroz povijest, narodi koji su se gubili, i bili u pubertetskom periodu, kao što smo još mi, očajnički trebaju poveznicu s nekim važnim ličnostima i herojima, s kojima će se identificirati," kažu u razgovoru za 24sata iskusni psihoanalitičari.
"Mladim, pubertetskim narodima, kao što je hrvatski, treba dokaz moći, koji se pronalazi u herojima.
Kao kad se navijač identificira s pobjedničkim klubom, kao što se član pobjedničke stranke identificira s vođom, ili kao što se u malim poslovnim grupama zaposlenici identificiraju s uspješnim vođom kad ostvaruju rezultate bolje od drugih. Sve je to pitanje uspoređivanja i crno-bijelog pogleda na svijet," napominju psihoanalitičari.
Dokazivanje snage
"Taj pogled na svijet izgleda ovako: mi smo crni, a vi ste bijeli, i sad ćemo vam dokazati koliko nas ima, koliko smo jači. To ne mora biti izgovoreno naglas, jer dio populacije koja će doći na koncert ni ne razmišlja duboko o svojim razlozima. Oni koncert vide samo kao zabavu, i u tom će smislu jedinstvo biti veliko.
Mala je mogućnost da nešto krene po zlu, ideološki, jer će tamo biti istomišljenici, nema suprotstavljenih strana, kao na utakmici," kažu psihijatri.
Svi koji drukčije razmišljaju su neprijatelji
Kako dodaju, "nije u ovoj priči bitan Marko Perković Thompson kao osoba, on je samo netko tko se našao na pravome mjestu u pravo vrijeme i postao netko s kim se ljudi identificiraju."
"A svi koji drukčije razmišljaju postaju 'neprijatelji', čija mišljenja nisu relevantna. To što su u pitanju 'nevažna' mišljenja drugih, 'dokaz' je 'da smo mi jači', to je ta crno-bijela logika. Važno je imati protivnike kako bismo se lakše solidarizirali," pojašnjavaju psihoanalitičari.
"Mnoge diktature, psihološki, upravo tako funkcioniraju, bitno je pronaći neprijatelja, unutarnjeg i vanjskog, da bi diktatura onda imala moć."
"Ovdje imamo takav fenomen, fenomen masovne psihološke prirode. Ljudi će se sjediniti i zbog toga osjećati dobro, ispunjeno, no nije dobro što istodobno takve osobe razvijaju šovinistički stav prema ‘različitima’. To unazađuje cijelo društvo," kažu psihoanalitičari.
