Nakon što je ispio otrov u haškoj sudnici, 29. studenog 2017. godine, general Slobodan Praljak ušao je u povijest odbivši presudu riječima ''General Praljak nije ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu''. Haag je proveo istragu, policija je napravila svoj dio posla, a kako je otrov dospio u sudnicu - ni danas nije jasno.
Rezultati obdukcije pokazali su da je Slobodan Praljak preminuo nakon što je u haškoj sudnici ispio otrovni kalijev cijanid.
General Praljak i rukovodstvo nekadašnje Herceg Bosne osuđeni su 29. studenog 2017. u Haaškom sudu drugostupanjskom presudom za zločine nad Bošnjacima tijekom proteklog rata kao i za udruženi zločinački pothvat u jednom razdoblju 1993. na području tadašnje Herceg Bosne.
Tko je bio general Slobodan Praljak
Slobodan Praljak rođen je 1945. godine u Čapljini, prije rata je završio tri fakulteta, bio je jedan od osnivača HDZ-a, 1991. kao dragovoljac uključio se u obranu Sunje, a 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a.
U svojoj je biografiji naveo da je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, na Filozofskom fakultetu filozofiju i sociologiju te režiju na Akademiji za kazalište i film.
Radio je kao voditelj laboratorija za elektroniku u Tehničkoj školi ''Nikola Tesla'' u Zagrebu, te na višoj školi predavao ''Osnove elektrotehnike'', ''Teorijsku elektrotehniku'' i ''Teoriju automatske regulacije''.
Od 1973. godine postao je ''slobodni umjetnik'', koji je režirao u kazalištima u Hrvatskoj i BiH.
U užoj grupi ljudi sudjelovao je i u osnivanju HDZ-a i postao glavnim tajnikom Hrvatske demokratske stranke.
Ratni put
U proljeće 1991. napustio je politički angažman te kao dragovoljac odlazi u Sunju pokraj Siska, a u rujnu 1991. imenovan je zapovjednikom obrane Sunje. U studenom 1991. dobio je čin pukovnika HV-a, a 1992. promaknut je u brigadira HV-a i postao pomoćnik ministra obrane RH za informativno-psihološku djelatnost.
Od travnja 1992. dragovoljno odlazi u Hercegovinu i obavlja dužnost zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina–Čapljina– Mostar–Jablanica–Konjic. Praljak je naveo i da je 27. listopada 1992. imenovan u VONS (Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti) RH te da je 1. lipnja 1993. godine zatražio razrješenje iz HV-a radi odlaska u BiH.
Nakon što je razriješen dužnosti u HV-u, 24. srpnja 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a.
U studenom 1993. predao je dužnost zapovjednika HVO-a i vratio se u HV, gdje je kasnije obavljao razne dužnosti, pa i onu pročelnika vojnog kabineta Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana.
Kao dragovoljac sudjelovao je u vojno-redarstvenoj akciji ''Oluja'', na pravcu Hrvatska Kostajnica–Dvor na Uni.
Umirovljen je, na osobni zahtjev, 1. prosinca 1995. godine, a poslije umirovljenja radio je kao direktor, zatim kao predsjednik Nadzornog odbora u tvornici ''Chromos boje i lakovi'' te surađivao s tvrtkom ''Sigma'' iz Amsterdama.
Haški sud
Optužnicu protiv Praljka i ostale petorice čelnika Herceg-Bosne Haški je sud objavio 2004. godine, optužujući ih da su, zajedno s tadašnjim vodstvom Republike Hrvatske, sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem protjerivanja bošnjačkog stanovništva, stvaranja etnički čistih prostora te njihova odvajanja od BiH i priključenja Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.
General Praljak, zajedno s ostalom petoricom optuženih dragovoljno je otišao u Haag 2006. godine, u kojemu je 29. svibnja 2013. proglašen krivim i nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora. Suđenje je počelo te godine, nakon što su se svi optuženici (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) sami predali sudu u Haagu.
Prvostupanjska presuda donesena je, dakle, 2013. godine, a Žalbeno vijeće ICTY-ija potvrdilo je Praljkovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora, piše Direktno.hr.
