Rano jutro na Stivanjskoj rivi. U mirnoj, dalmatinskoj atmosferi, uz kavu i društvo koje s guštom sluša nogometne priče, zatekli smo Vinka Begovića, istaknutog hrvatskog trenera i čovjeka bogatog nogometnog puta.
Begović je kao igrač upisao 11 nastupa za HNK Hajduk, igrao je i trenirao RNK Split, a potom je velik dio karijere proveo daleko od Dalmacije – na Arapskom poluotoku i u Iranu. U toj je zemlji vodio brojne klubove, među njima Foulad, Persepolis i Gol Gohar Sirjan, bio je i izbornik U23 reprezentacije, a u iranskom nogometu stekao je izniman ugled.
Danas, na odmoru u Sutivanu, rado govori o nogometu, ali i o ljudima i zemlji u kojoj je proveo veliki dio života.
"Iranski narod ovo nije zaslužio"
Begović s velikom emocijom govori o Iranu, zemlji u kojoj je ostavio neizbrisiv trag. "Baš sam neki dan razgovarao sa svojim bivšim asistentom koji sada radi u drugoj ligi. Prva liga tamo je prekinuta zbog rata i nestabilnosti koji se, nažalost, događaju u zemlji. Naravno da mi je izuzetno žao jer iranski narod to ni po čemu nije zaslužio, ali politika je takva kakva je", kazao je Begović za Dalmaciju Danas.
U Iran je prvi put stigao još 2000. godine. S prekidima je ondje proveo 15 do 16 godina, dok je ostatak vremena radio u Emiratima i Katru.
"Iran se u tom razdoblju drastično promijenio, i to u pozitivnom smislu. To je kultura i civilizacija stara dvije i pol tisuće godina, a narod je izuzetno homogen", govori Begović.
Posebno ističe da trener koji dolazi raditi u drugu zemlju najprije mora pokazati poštovanje.
"Mi koji radimo vani moramo prije svega respektirati naciju u koju dolazimo – poštovati njenu tradiciju i kulturu. To je najprirodniji mogući pristup. Pa i kad netko dođe kod nas, mora respektirati našu tradiciju. Ako se tako postaviš, nemaš nikakvih problema", kaže. Begović naglašava da su hrvatski stručnjaci u Iranu ostavili izniman trag, a sve je, kaže, počelo s legendarnim Stankom Poklepovićem. "Vrata Irana svima nama otvorio je, nažalost pokojni, gospodin Špaco Poklepović. On je ostavio veliki trag i otvorio put ostalim hrvatskim stručnjacima. Poslije su došli i pokojni Tomislav Ivić, pokojni Ćiro Blažević, pa ja, Luka Bonačić, Cico Kranjčar, Branko Ivanković, Dragan Skočić... Svi su oni ostavili duboke tragove u iranskom nogometu", ističe Begović.
Prema njegovim riječima, hrvatski treneri u Iranu nisu bili samo prolaznici, nego ljudi koji su sudjelovali u stvaranju temelja tamošnjeg reprezentativnog nogometa.
"Hrvatski stručnjaci su u Iranu napravili vrhunske rezultate i, počevši od Špace, preko mene, pa do Branka Ivankovića, zapravo selektirali te igrače i stvorili njihovu reprezentaciju", dodaje.
Na pitanje zašto Iranci toliko cijene Hrvate, Begović nudi jasan odgovor.
"Mislim da se mi nevjerojatno brzo prilagođavamo njihovom mentalitetu, a s druge strane posjedujemo golemo znanje. Nažalost, unatoč ovakvim rezultatima koje postižemo, naša struka u svijetu nema onakav automatski autoritet kakav bismo imali da dolazimo iz Španjolske, Portugala ili Njemačke. No, hrvatski nogomet je prepoznatljiv, pogotovo u radu s mlađim uzrastima, ali i s prvim momčadima", smatra Begović.
"Iranci su ponosan narod, želim im svu sreću"
Begović prati i iransku reprezentaciju, s čijim je nogometnim krugovima i dalje u kontaktu.
"Čuo sam se prije četiri-pet dana s kolegom. Prva liga im je odavno prekinuta, dok se druga nastavila igrati. Dio reprezentativaca igra vani, a imali su i dva-tri kampa u Antaliji. Koliko će psihički i fizički biti spremni za jedno takvo natjecanje nakon svega, vidjet ćemo", govori.
Iran vodi domaći izbornik Amir Ghalenoei, kojeg Begović dobro poznaje iz tamošnjeg nogometnog okruženja.
"Oni su prije svega jako ponosan narod, a na prvenstvo su se kvalificirali vrlo brzo jer su bili najbolji u svojoj skupini. Imaju dobre igrače i ja im od srca želim svu sreću nakon svega što je ta zemlja prošla", poručuje.
Jedna od tema razgovora bila je i velika utakmica Hrvatske i Engleske koja se igra u srijedu. Englezi dolaze s talentiranom i mladom generacijom, ali Begović upozorava da se hrvatsku reprezentaciju nikada ne smije olako otpisati. "Mi smo inače skloni velikim kritikama nakon svakog lošijeg rezultata. Smatram da naša reprezentacija zaslužuje puno veće poštovanje i respekt nego što joj se to u medijima ponekad želi priznati. Pa Hrvatska je na posljednja dva svjetska prvenstva uzela srebro i broncu! Godine 1998. smo isto bili brončani, igrali smo finale Lige nacija... To su rezultati koji izazivaju golem respekt u svijetu", kaže Begović.
Usporedio je Hrvatsku i s najvećim nogometnim nacijama.
"Pogledajte jednu veliku Italiju koja triput ne ode na prvenstvo, ili Engleze koji godinama ne mogu doći ni blizu trofeju, iako su u zadnja dva europska finala pokazali da se dižu", dodaje.
Engleska, smatra, ima sjajan potencijal, ali Hrvatska ima svoje adute. "Engleski nogomet gledamo kroz Premier ligu skoro svaki tjedan – to je mnoštvo mladih, potentnih igrača. Međutim, ako se Hrvatska postavi onako kako najbolje zna – da ne srlja i da drži loptu u nogama – Englezima neće biti lako. Naravno, blaga prednost je možda na strani Engleske, ali nemojmo podcjenjivati naše igrače. Imamo mi što pokazati", poručuje Begović.
Vrućina, putovanja i vremenske zone mogli bi odlučivati
Prvenstvo u Americi nosi i posebne izazove. Duga putovanja, vremenske zone, visoke temperature i stadioni građeni primarno za američki nogomet mogu ozbiljno utjecati na reprezentacije.
"To je ogroman problem. Sjećamo se i prvenstva u SAD-u 1994. godine i onih visokih temperatura kada su igrači kolapsirali na terenu. Vremenske razlike su velike, a tu su i putovanja od po 5.000 ili 8.000 kilometara od mjesta do mjesta. To jasno izaziva i fizički i psihički umor", upozorava Begović.
Prema njegovu mišljenju, daleko će dogurati oni koji se najbrže prilagode.
"Ona reprezentacija koja se najbrže i najlakše prilagodi takvim uvjetima, dogurat će daleko", kaže. Prve utakmice na prvenstvu, priznaje, nisu ga posebno oduševile.
"Iskreno, baš sam komentirao s prijateljima ovdje na rivi – ove prve utakmice na prvenstvu me uopće nisu impresionirale. Možda je to tek početak, ali dosad nisam vidio ništa spektakularno, ništa wow u nijednom segmentu igre. Doduše, tek čekamo one najbolje – Francusku, Brazil, Portugal, Njemačku, pa i Englesku – da se zahuktaju. Bit će to zanimljivo prvenstvo", smatra.
Sučić, Baturina, Gvardiol i Vučković kao aduti Hrvatske
Za kraj, Begović je izdvojio igrače koji bi mogli biti hrvatski X-faktor na velikom natjecanju.
"Vidim prvenstveno dva mlada igrača koji iza sebe imaju odličnu sezonu, a to su Petar Sučić i Martin Baturina. Oni posjeduju kvalitetu koja je iznad prosjeka. Ako budu igrali pametno i podredili se momčadskom okviru, mogli bi biti pravo iznenađenje ovog turnira", kaže.
Tu ne staje. "Naravno, tu je i Joško Gvardiol, ako dođe na svoju prepoznatljivu razinu. Spomenuo bih i malog Vučkovića koji je protiv Belgije pokazao neospornu zrelost i kvalitetu. To su ta četiri imena koja bi mogla donijeti ključnu novu svježinu u našu reprezentaciju", ističe Begović.
"Modrić je izvanredan čovjek, a njegova klasa je posebna"
Neizbježna tema bio je i Luka Modrić, kapetan i simbol hrvatske reprezentacije. Begović o njemu govori s velikim poštovanjem.
"O Luki najprije moramo kazati da je izvanredan čovjek, a o njegovoj igračkoj klasi uopće ne treba trošiti riječi. On se maksimalno sprema i sigurno će dati reprezentaciji sve što u ovom trenutku može. Koliko će to točno biti, vidjet ćemo – ipak su tu i godine", kaže.
Ipak, ono što Modrića izdvaja, smatra Begović, i dalje je njegova sposobnost da jednim potezom promijeni utakmicu.
"Njegova završnica, taj zadnji pas... to je uvijek bila kvaliteta koja je njega činila igračem koji radi razliku u odnosu na sve druge vezne igrače na svijetu", zaključio je Vinko Begović u razgovoru za Dalmaciju Danas.
