Dok se Hvar ovih dana, kao uostalom i svake sezone, poput neke trakavice razvlači po medijima bombastičnim naslovima o razularenim partijanerima, selebritijima, cijenama ili nedaj Bože pokušaju da sami upravljamo destinacijom, vijesti ovakvog tipa ulgavnom prolaze nezapažene, piše otok-hvar.com.
Iz tog razloga, ovom mladiću i i ovoj vijesti posvetiti ćemo narednih par redaka i poželjeti mu puno uspjeha, te da nastavi ( i on i Hvar ) puniti naslovnice pozitivnim rezultatima i pričama.
Ante Jeličić Beleca, u 26. godini postao je najmlađi izbornik rukometne reprezentacije Australije, koja je po IHF-ovom rankingu 36. reprezentacija svijeta.
U siječnju ih očekuje Azijski kup gdje će Ante u društvu proslavljenih trenera : Valero Rivera ( dugogodišnji trener Barcelone- nap.s ada izbornik Katara, Gudmundura Gudmunsona ( osvajača olimpijskog zlata sa Danskom, nap. sada izbornik Bahreina), Antonio Carlos Ortega ( bivši igrač Barcelona, nap.sada izbornik Japana) i našeg Velimira Kljajića ( osvajača prvog zlata za Hrvatsku u povijesti, Atlante 1996., nap.sada izbornik Saudijske Arabije ) pokušati izboriti plasman na SP u Danskoj i Njemačkoj.
Za portal OH Ante je izjavio ( prenosimo u cijelosti ):
- Pretjeranog trenerskog iskustva nemam, osim studija sportskog menadžmenta i završene trenerske škole koju sam pohađao ove zime sa svojim matičnim klubom RK Hvarom i kolegama Borisom Kovačevićem, Stipetom Butorovićem, Mirkom Iliškovićem i Marinom Srhojom, ali ne bojim se izazova.
Uostalom sportski i životni uzor mi je otac, a mislim da mi je otac svojim entuzijazmom poslijeratnih vremena ,kada je rukomet bio jedni aktivni sport dokazao da sa voljom i željom možeš više nego sa doktorskim disertacijama. On je odgojio masu generacija i u rukometu, pa kasnije i nogometu, trenirali su u 5h sati ujutro i po buri i kiši, vozili se po Dalmaciji u Tiskovom kombiju. švercali u Prometovim busevima, a mislim da su moji prijatelji Ivica Knezović,Tonči Ravlić i Niko Foretić ( i svi ostali sugrađani raznih generacija ) dokaz da te rukomet nauči “životu u malom” bez obzira što i gdje te put odnese. Osim očevih savjeta, da polučim rezultat na Azijskom Kupu pomoći će mi i moj bivši trener u Splitu, i prijatelj, Dr.Nikola Foretić ( doktor rukometa- na privremenom radu u Dohi), i iskusni lisac- Vladimir Stenzel( mag rukometa). Također mi je izlet u Australiju obećao i Ivano Balić ukoliko se poklopi raspored sa obavezama.
Zasad se osjećam ponosno, ali bez euforije. Australija je velika zemlja i sportska sila, ali treba naglasiti da rukomet nije top sport. Kako mi je otac rekao, s obzirom da je to zemlja klokana trebali bi dobro-skakati, a s obzirom da je nadimak reprezentacije Aussie Crocs( krokodili), garantiram da ćemo dobro-gristi na terenu. Uz entuzijazam, želju i uz malo sportske sreće možemo dogurati do Svjetskog prvenstva. Srce ćemo ostavit na terenu, to sam siguran.
Jedini uvjet prema Australskom Savezu je bio da me puste kući ako bude moguće za Božić i Novu Godinu, da kao kapetan svojeg najdražeg Honolulua stavim još jednom kapetansku traku i odigram Novogodišnji turnir na najdražem “Tenisu”. S obzirom da sam baš tamo lani slomio fibulu nadam se da će mi noga dozvoliti, a ako ne, moji prijatelji će to odraditi, a ja ću biti uz njih kao potpora.
Treniramo rukomet 2-3 x tjedno na Tenis ovog ljeta, dok me obaveze ne odnesu u Australiju, i nadam se da je došlo vrijeme da Grad pokazuje više sluha za ovaj sport koji je uvijek bio tradicijski u Gradu Hvaru. Treba naglasiti da je Miro Barbarić (katica za sve ) jedini razlog zašto to sve još funkcinira i meni je žao da djeca u 21.stoljeću treniraju na betonu u Gradu koji je svjetski planetarno popularan. Sport može biti prisutan i uz sve ostale zabave koje pružamo na “najljepšem” mjestu na svijetu. - rekao je Ante Jeličić Beleca za otok-hvar.com