Ovih dana u hajdukovim fan shopovima, rasprodaju se dresovi i druga brendirana oprema talijanskog proizvođača sportske opreme Macron. I trajala je 11 godina ta povezanost bijelih i Macrona, nije osvojena toliko željena titula, ali tri kupa u poljudskoj riznici za sjećanje na jedno razdoblje.
I dok se čeka bijeli dim sa skupštine koja će potvrditi novog i po nama do sada najjačeg tehničkog sponzora ovaj put njemački "adidas" i tako se Hajduk upisati u društvo Reala, Juventusa, Manchester Uniteda, Bayerna...
"Nije lako dobit Adidas"
Znamo da je bijele dres poput relikvije, koja se čuva u ormarima i šufitima, te prenosi sa dida na unuka. Sićam se kad mi je moj ćaća Jure donosio kao dječačiću u Bašku Vodu onu bijelu hajdukovu majicu koja se prodavala u legendarnom hajdukovom kiosku kraj Stare plinare. Tema je to razgovora ovih dana po splitskim kafićima i zidićima, kad već ne dočekasmo slaviti titulu, pa se pred novu sezonu i slaganje nove potencijalno šampionske momčadi, raspravlja kakav li će biti dizajn novog dresa, pa kako će rige na rukave što nije Hajdukov stili, pa vjerojatno će biti neke sivkaste da se uklope u bijeli nam dres. No pustimo to Adidasovim dizajnerima.
Davno mi je govorio jedan stari navijač, dok smo u splitskim zimskim noćima preko Arene gledali neke ekipe u Adidasu "Nije lako dobit Adidas"
Eto dobili smo ga i svrstali se u društvo najvećih, gdje i pripadamo, možda ne po rezultatima, ali sigurno po slavnoj prošlosti, vojsci navijača i jednoj fanatičnoj ljubavi prema svome klubu.
No idemo malo ovaj put i modnim vremeplovom sjećanja što je sve Hajduk odijevao kroz svoju bogatu povijest jer bijeli su uvijek bili moderni i elegantni, nedavno smo pisali kako su ono istrčali sada davne 1980. u onoj mitskoj utakmici sa Hamburgerom u bijelim dresovima sa plavim ovratnicima i obrubima na rukavima.
PUMA
Hajduk je i u doba socijalizma, kada se po nekom pravilu moralo štititi tržište i favorizirati domaći proizvođači nosio uglavnom strane dresove, Puma je bila na neki način zaštitni znak Hajduka, a imala je i vrhunskog i probitačnog menadžera pokojnog Antu Dujmića. Još od one povijesne titule 1971. iz doba Hrvatskog proljeća, kada gledamo fotografije našeg trenera Slavka Luštice u trenerki PUMA.
U Puminoj opremi" Zlatna generacija" osvajati će prvenstva i kupove. Baš mi je nedavno prijatelj Ivo naručio iz Metzingena remake one stare retro bijele trenerke sa vidjivom trakom na rukavu i velikim znakom Puma. Nosilo se Pumu sve do kraja osamdesetih u onim osvajanjima kupova i sezonama europskih uspjeha.
S Puminih dresova bijeli su na turneji u Australiji u lipnju 1990 predvođeni kapetanima Igorom Štimcem i Mladenom Pralijom skinuli zvijezdu petokraku, a što je u dogovoru s igračima potajice pripremimo nažalost pokojni i neprežaljeni hajdukov fizioterapeut i dobri duh Domeniko Sisgoreo. Nakon toga će se na hajdukove dresove vratiti povijesni hrvatski grb.
ERIMA
Tamo negdje sedamdesetih u doba one zadnje Ivićeve titule, pa i kupa Miće Duvandžića nosili su bijeli dresove ovog njemačkog proizvođača sportske opreme iz Pfullingena osnovanog još davne 1900. godine. Nama dici bilo je to zanimljivo jer smo bili drugačiji od drugih, djelovali stranjski i zapadnjački što je tada stvarno bila stvar prestiža.
Hajduk je u Erimi nastupio i u utakmici Kupa pobjednika kupova sa Tottenhamom 2. listopada 1991 . u jeku Domovinskog rata i zamračenja u Splitu, kada su bijeli ipak stigli do Londona kako bi predstavljali Hrvatsku u Europi. I sada možemo naći proizvode u dućanima sportske opreme ovog pomalo zaboravljenog brenda, danas tehničkog sponzora NK Osijeka.
SIRIO SPORT
Početkom devedesetih u Ligi prvaka Hajduk je nosio opremu ove do tada nepoznate marke sportske opreme. Lipi dani europskih uspjeha, povratka Asanovića, Štimca, Gabrića, afirmacije mladih Mornara i Rapaića i golova Ardiana Koznikua. Vrime titula i pobjeda nad Dinamom u režiji trenera Ivana Katalinića.
Dugo smo gledali uokviren dres Hajdujka sa znakom "Sirio sport " u nekad popularnom "Stellonu", koji i danas fali srednjoj generaciji kao glavno i fino okupljalište Splićana, tada vlasnika hajdukovog fantaziste Gorana Vučevića.
DIADORA
Diadora se pojavila krajem devedesetih. U njoj ne pamtimo neke titule, a lipo smo izgledali.
Ostaje u uspomeni ona utakmica protiv Fiorentine, kada je tada mladi Goran Sablić, danas uspješni šef Akademije, stavio u džep velikog Gabriela Batistutu.
Napomenimo da je Hajduk dok se čekao novi tehnički sponzor nastupio tada u dvije utakmice u adidasu onako s rigama i pobijedio Varteks i luksemburški Dudelange. Kupili su tada na Poljudu ono šta se kaže za prvu ruku garnituru bijelih "adidas" dresova i oštampali ih , još tih fotografija ima po internetu i stvarno djelujemo ala Real kompletno bijeli sa trakama na rukavima.
UMBRO
Stigao nam je kao tehnički sponzor negdje 2000. i osvojili smo u njemu onu Vulićevu i Šurjakovu titulu u Varaždinu , kao i one 2004. i 2005. pod vodstvom Igora Štimca i Pere Nadoveze. U umbrov dres obukli smo i Niku Kranjčara kad ga je ono tisuće nas dočekalo jedne zime na Poljudu . Tade kreće i Kranjčaromanija u Dalmacjji i prve veće prodaje originalnih dresova u Fan shopovima kad smo ono dicu oblačili u tutice "Kranjčar" i kad ga je stvarno bilo lijepo vidjeti u bijelom dresu sa brojem 10, a naš NIko nogometni genijalac i fini zagrebački dečko uklizavao u tom bijelom dresu i borio se kao da je rođeni hajdukovac za zahvalnost za ruku s Poljuda koja mu je pružena.
MACRON
Talijanski brend u velikom zaletu i velika prodaja u Fan shopovima dresova, trenerki, majica, hoodica... Pogotovo dresa Marka Livaje kao posebne relikvije, jednog od najboljih i najomiljenijih igrača rekli bi svih vremena, koji je srastao sa navijačima bijelih i postao simbol kluba i svega onoga što Hajduk predstavlja.
