Obnova stadiona Poljud, jednog od najprepoznatljivijih arhitektonskih simbola Splita i Hrvatske, već godinama izaziva žustre rasprave među stručnjacima i javnosti. Nedavno pokrenuti postupak javne nabave za prvu fazu obnove stavlja Grad Split pred ozbiljne izazove, među kojima se posebno ističu nedostatak preciznih podataka o stanju konstrukcije i potreba da se proces projektiranja i izvođenja radova vodi istovremeno.
Kako ističe stručna i šira zajednica, riječ je o pothvatu koji nosi brojne rizike, od tehničkih do financijskih, a sve uz obavezu očuvanja stadiona kao kulturnog dobra.
"Gordijski čvor obnove Poljuda"
Na temu obnove osvrnuo se prof. emeritus Ante Mihanović, naglasivši složenost cijelog postupka.
"Nedavno pokrenuti postupak javne nabave izaziva široke prijepore i prigovore Gradu Splitu. Postavlja se pitanje gdje je pravi uzrok, odnosno gordijski čvor kojeg je Grad morao presjeći", ističe prof. Mihanović.
Prema njegovim riječima, problem je u tome što za izradu kvalitetnog glavnog i izvedbenog projekta obnove nedostaju ključni podaci o stanju nosivih i krovnih elemenata. "Bez postavljanja građevinskih skela do tih pozicija nije moguće doći, a taj je postupak dugotrajan, nepraktičan i vrlo skup. Upravo zato obnova do sada nije ni pokrenuta", pojašnjava.
Projektiraj i gradi – jedini izlaz?
Grad Split odlučio se na sustav „projektiraj i gradi“, rješenje koje se često koristi u svijetu, ali rijetko u Hrvatskoj. Na taj način objedinit će se projektiranje i izvođenje, čime se nastoji presjeći spomenuti gordijski čvor.
"Grad se poslužio svim dostupnim tehničkim dokumentima, izvornim projektima i izvješćima stručnih komisija, a zatim izradio troškovnik i procjenu vrijednosti radova", kaže Mihanović.
Procijenjena vrijednost prve faze obnove iznosi oko 25 milijuna eura, ali konačan iznos, naglašava profesor, ovisit će o rezultatima natječaja. "Cijena može biti jednaka, niža ili viša od navedene, a to će ponajviše ovisiti o broju i ozbiljnosti natjecatelja", dodaje.
Dok Grad pokušava zaštititi sebe kao investitora, odgovornost i rizici padaju na budućeg izvođača.
"Nije teško zaključiti da je veliki rizik i velika odgovornost na izvođaču. Ovome se ni jedan izvođač ne veseli, ali ovakva se pozicija stalno javlja u poslovnom svijetu", naglašava Mihanović.
Dodatne poteškoće predstavljaju brojna ograničenja – stadion je zaštićeno kulturno dobro, Hajduk mora moći koristiti stadion tijekom obnove, a radovi se izvode na velikim visinama, što otvara pitanje sigurnosti radnika.
Što ako izvođač odustane?
Jedan od najvećih strahova vezanih uz obnovu odnosi se na mogućnost da izvođač odustane usred radova. "Zamislite da u pola posla izvođač odustane, a veliki dijelovi čelične konstrukcije ostanu ogoljeni i izloženi suncu. Rizik za Grad u tom slučaju bio bi golem", upozorava profesor.
Ovaj scenarij dodatno naglašava važnost odabira pouzdanog i stručnog izvođača radova.
Stadion Poljud izgrađen je 1979. godine, a prvo djelomično održavanje, prema pravilima struke, trebalo je započeti već deset godina kasnije. Do potpune obnove, međutim, prošlo je više od četiri desetljeća.
Tek sada nakon 40 godina dobili smo priliku potpune obnove. Iskoristimo to. Zanemarimo prijepore i stranačke boje, držimo se jedine prave stranke – Hajdučke", poručuje prof. emeritus Ante Mihanović.
