Priča oko ćevapa je zaista duga i svatko ima svoju teoriju o najboljim ćevapima.
Originalni bosanski ćevap nešto je o čemu se mnogo priča među ljubiteljima mesa. Nema derneka bez tog čuda gastronomije! Ako negdje čujete narudžbu poput: mala s lukom, velika bez luka, srednja s kajmakom, petica u pola, desetka u čitav somun, riječ je upravo o ćevapima.
Ćevapi se služe u krušnoj lepinji odnosno somunu. On se može po želji politi posebnim umakom koji daje posebnu aromu. Pripremaju se na više načina, a recepti su tajni.
Često se postavlja pitanje gdje su i čiji su ćevapi najbolji – sarajevski, travnički ili banjalučki?
Zateknete li se ikada u Travniku i široj regiji lašvanske doline, ne trebate ni pitati koji ćevapi su najbolji, zna se - travnički. Upravo je u Travniku napravljena i najveća porcija ćevapa na svijetu koja se sastojala od čak 2.160 ćevapa. Posebnost travničkih ćevapa leži u tome što se oni prave od više vrsta mesa (junetina, teletina, bravetina i janjetina) i to tako da se peku na roštilju, podmazanom goveđom i ovčjom masnoćom, što im daje jedinstvenu aromu. Glavna razlika je ipak u somunu, odnosno lepinji, koju u Travniku nazivaju još i pitica, a koja je mnogo deblja od ostalih. Razlika je i u porciji jer osim petice i desetke, možete odabrati srednju porciju u kojoj ćete dobiti 15 ćevapa, a ako ste raspoloženi za izazove, možete se okušati i u velikoj porciji s čak 20 ćevapa, uz crveni luk i nezaobilaznu čašu jogurta.
Banjalučki ćevapi razlikuju se od ostalih po svojoj pikantnosti, koju dobivaju od raznih začina i bijelog luka, a sastoje se od 70% govedine i 30% bravetine, bez ikakvih aditiva. Također, peku se na ponešto drugačiji način, i to tako da se oblikuju u ploču od četiri ćevapa. U maloj porciji dobiju se dvije ploče, a u velikoj četiri. Zanimljivo je znati da tradicija banjalučkih ćevapa seže i preko 100 godina, ali je njihov prepoznatljiv okus uvijek ostao isti. Još jedna posebnost banjalučkih ćevapa mogla bi se skrivati u tajni spremanja i roštiljima, koji su uvijek blago nagnuti ukoso kako bi sok iz ćevapa otjecao u posudu iz koje ga ćevabdžija uzima i njime prelijeva lepinju.
Mnogi ljubitelji ovog specijaliteta u razgovoru o ćevapima znaju zaključiti „ma što ti znaš, jeo sam ja u Sarajevu…“ U čemu je to tajna sarajevskih ćevapa? Prije svega, treba napomenuti da je sarajevski ćevap uvršten među sto najboljih jela svijeta. Miris ovog tradicionalnog jela jedno je od glavnih obilježja sarajevske Baščaršije te je, usudili bismo se reći, nemoguće posjetiti Sarajevo, a ne kušati ovaj specijalitet. Pravi sarajevski ćevapi prave se od junećeg mesa i soli, a porcija se uglavnom sastoji od 5 ili 10 ćevapa. Poslužuju se s lepinjom natopljenom vodom, čašom hladnog mlijeka ili jogurta, te s mnogo ljubavi.
Tragom mirisa ćevapa, zaputite se već sljedeće subote 30.10.2021. s Booker putničkom agencijom, u dvodnevnu gastronomsku ekspediciju u Sarajevu.
Za više informacija, idite NA LINK.
