Iako se u javnosti najčešće ističu dionice mreže, gradilišta i završeni priključci, stvarna vrijednost vodnokomunalnog projekta često se nalazi “ispod površine”, u sustavu koji dugoročno štiti more, tlo i podzemne vode. Načelnica općine Jelsa, Marija Marjan posebno naglašava ekološku dimenziju projekta, osobito u pogledu smanjenja broja septičkih jama i uspostave kontroliranog sustava odvodnje. Riječ je o velikom zahvatu s uređajima za pročišćavanje, podmorskim ispustima i ciljem snažnog povećanja priključenosti stanovništva na sustav javne odvodnje.
Što je, iz perspektive lokalne zajednice, najveći okolišni doprinos ovog projekta?
Najveći doprinos je u tome što projekt uvodi red u sustav koji je za otočne sredine presudan. Kada imate javnu odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, tada više ne ovisite o raspršenim, često tehnički neujednačenim i dugoročno rizičnim individualnim rješenjima. To je velika promjena za prostor poput Jelse i Vrboske.
Okolišna vrijednost projekta nije samo u tome što on rješava postojeće slabosti, nego i u tome što preventivno sprječava buduće štete. U otočnim sredinama svako onečišćenje može imati dugotrajan učinak, posebno kada je riječ o moru i krškom podzemlju. Zato je iznimno važno imati sustav koji prikuplja i odvodi otpadne vode na kontroliran način, uz tehnički nadzor i suvremene standarde.
Zašto je zaštita podzemnih voda na otoku tako osjetljivo pitanje?
Zato što je riječ o resursu koji je nevidljiv, a presudan. Podzemne vode na kršu iznimno su osjetljive i jednom kad dođe do ozbiljnijeg opterećenja ili onečišćenja, posljedice mogu biti dugotrajne i vrlo teško sanirati. Na kopnu se ponekad stvara dojam da priroda ima veći kapacitet za “upijanje” pogrešaka, ali na otoku taj prostor za pogrešku gotovo ne postoji.
Upravo zato ovakvi projekti imaju preventivnu civilizacijsku vrijednost. Oni ne čekaju da problem postane vidljiv i skup za sanaciju, nego grade sustav koji štetu sprječava unaprijed. To je odgovoran način upravljanja prostorom.
Koliko je očuvanje mora povezano s budućnošću općine?
Apsolutno je povezano. More je ovdje istodobno prirodni resurs, prostor života, simbol identiteta i temelj gospodarske održivosti. Ako izgubite kakvoću mora, ne gubite samo vizualnu vrijednost prostora, nego ugrožavate i kvalitetu života stanovnika, vjerodostojnost turističke destinacije i ukupnu atraktivnost mjesta.
Zato je ulaganje u odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda zapravo ulaganje u vjerodostojnost budućeg razvoja. Nema održivog razvoja ako okoliš plaća cijenu rasta. Naša je odgovornost dokazati da otočna mjesta mogu napredovati bez ugrožavanja svojih najvrjednijih resursa.
Kako se ovaj projekt uklapa u širu ideju odgovornog upravljanja prostorom?
On je njezin najkonkretniji oblik. O odgovornom upravljanju prostorom često se govori načelno, ali ono se u praksi mjeri upravo kroz ovakve projekte. Ako ulažete u sustave koji štite okoliš, smanjuju gubitke, podižu komunalni standard i omogućuju nadzirani razvoj, tada doista upravljate odgovorno.
Za mene je posebno važno što takav pristup pokazuje da lokalna zajednica ne pristaje na kratkoročna rješenja. Želimo sustav koji će biti održiv, pouzdan i dovoljno snažan da izdrži buduće izazove, uključujući i klimatske promjene i dodatna sezonska opterećenja.
Koji će se učinci ovog projekta najviše osjećati kroz vrijeme?
Dugoročno će se najviše osjetiti sigurnost. Sigurnost da more ostaje čisto, da je prostor manje izložen riziku od onečišćenja, da sustav može podnijeti povećana opterećenja i da zajednica ima kvalitetniji komunalni standard. To su učinci koji ne dolaze uvijek u jednom danu, ali s vremenom postaju presudni.
Mislim da će upravo ta tiha, ali duboka promjena biti najveća vrijednost projekta. Manje improvizacije, više reda, više zaštite i više povjerenja u budućnost mjesta.
