“Kolege s fakulteta i centra su otišli na teren i njihova glavna uloga je inženjering u spasilačkom timu. To je vrlo kompliciran i riskantan zadatak, pogotovo poslije ovog razornog potresu u Turskoj. Urušavanje zgrada ovisi o tipologiji gradnje, a u ovom području dominiraju armirano betonske konstrukcije koje su vrlo krte i lako dolazi do njihovog rušenja. Jako je važno znanje i sposobnost procjene je li poželjno ući u neki polusrušeni objekt, ali i vrlo riskantno”, rekao je stručnjak Mario Uroš.
Navodi kako se ovdje radi uglavnom o polusrušenim konstrukcijama u koje se ulazi jer da nisu srušene ne bi se moralo ni spašavati ljude, piše N1.
“Radi se o efektu krtog loma konstrukcije, to je jedan od najopasnijih efekata. Teško ga je prepoznati. Ovakvo urušavanje je specifično za ovakav potres, u Turskoj su jako popularne armirano betonske okvirne konstrukcije, a prizemlje ostaje relativno šuplje i prazno, dok je gore ispuna od opeke. Na tankim i krhkim nogicama se nalazi kutija i uslijed malih vibracija dolazi do rušenja u vrlo kratkom vremenu. Snimke potresa izgledaju gotovo kao namjerna detonacija konstrukcije da bi se postigao taj efekt. To je jedan od najopasnijih efekata koji se može dogoditi kod konstrukcije”, rekao je stručnjak za potrese.
On navodi da svaku katastrofu prati splet okolnosti, a okidač toga svega je potres koji se dogodio na trusnom području.
“Turska je jedno od šest mjesta na zemlji koja imaju najviše potresa i redovito se događaju potresi magnitude iznad 7 stupnjeva po Richteru. Kod njih je jako nezgodna jedna stvar, a to je ako se u toj tipologiji gradnje ne napravi sve kako treba, mogu biti jako opasni. Propisi su se poboljšavali tijekom vremena, to je prošla i Hrvatska. Poslije prijašnjih potresa u Turskoj bilo je jako puno prijava da je gradnja jako loša i da se štedilo na betonu i armiranom betonu. U Hrvatskoj se još uvijek grade kuće od pune opeke”, rekao je pa je dodao: “Tlo je isto itekako bitno, to smo se mogli uvjeriti i s potresom u Petrinji. Što se tiče kvalitete u Hrvatskoj, mi imamo dobru kulturu gradnje. Kod nas prevladava omeđeno ziđe izgrađeno od opeke, ono je robusnije, manji defekt u toj gradnji neće uzrokovati nesagledive posljedice. Imamo sreću što naša kultura gradnje dopušta male imperfekcije”.
Uroš navodi kako zgrade novije gradnje u Hrvatskoj ne mogu skroz biti sačuvane od potresa, ali bitno je da se ne izgubi ljudski život. Kaže kako je nemoguće obnoviti 120 tisuća oštećenih zgrada u Zagrebu, ali takve stvari se mogu spriječiti i to tako da se prilikom adaptacije ne ruše nosivi zidovi.
