Sena Puhovski je liječnica koja radi u Psihološkom centru za djecu i obitelji Brigojedac te je član Zagrebačkog psihološkog društva.
Objavila je apel o nebrizi za mentalno zdravlje. Kako navodi, javlja se sve više pokušaja suicidalnih mladih, a nema ih tko primiti.
Dodajmo da je Split posebno problematičan što se tiče manjka dječjih i adolescentnih psihijatara.
Njen apel prenosimo u nastavku u cijelosti:
"Na e-mail naše male privatne prakse u kojoj radimo s djecom i mladima jutros od 8.30 do sada stiglo je pet upita za termin za psihoterapiju. Od tih pet dvoje su djeca koja su zaprimljena na bolničko liječenje nakon pokušaja suicida. Jedno ima 13 godina, drugo 14 i pol. Roditelji nam pišu jer ta djeca nemaju osiguran adekvatan, već samo polovičan ili nikakav, tretman po otpustu (ovo nije roditeljska fantazija, nalaze iz kojih je to vidljivo dobivamo u prilogu maila).
Na to sve, tim očajnim roditeljima koji su jutros odaslali tko zna koliko mailova tražeći pomoć za svoju djecu, ja jedino mogu napisati da ih nažalost ne mogu primiti. Prvi slobodni termin imam početkom travnja. Dodajem na ovo i to da sam privatnica, dakle samo jedan mali broj ljudi može si "priuštiti" tražiti pomoć kod nas.
Jeza, tuga, bespomoćnost i bijes me hvata dok sjedim nad ovim mailovima i tako već danima, tjednima, mjesecima dok situacija iz dana u dan biva sve gorom. Stiže nam u prosjeku 20ak mailova tjedno i tako od početka ove školske godine. Kada bih radila od 8 ujutro do 8 navečer sedam dana u tjednu i dalje ne bih uspjela pokriti sve upite koji stižu.
Dosta mi je toga da moram govoriti da nemam termina.
Dosta mi je toga da moram smišljati kuda ih uputiti dalje iako znam da ni ti ljudi vjerojatno neće imati termina.
Dosta mi je toga da se dijete s obmanama osjetila vraća na tretman psihologu jer psihijatar nema termina.
Dosta mi je toga da suicidalno dijete biva poslano kući jer "nema kreveta".
Dosta mi je toga da dijete koje se reže u siječnju dobije termin za prvi pregled u travnju.
Dosta mi je toga da se psihoterapijom naziva jedan susret od 15 minuta u mjesecu.
Kada će se napokon Vlada ove zemlje probuditi?
Jer, da budem jasna, jedina odgovornost koju pripisujem zdravstvenim djelatinicima i ostalim pomagačima jest to da ne viču na sav glas, ostalo nije u njihovim rukama.
Nije u njihovim rukama to da nema kreveta, to da nema stručnjaka pa onda niti termina kao ni to da za tu djecu nema ni uha niti oka ni volje niti srca.
Svi znamo čija je odgovornost "al nam je džaba, džaba, džaba" (kaže jednom neki stih...)", napisala je na Facebooku.
Moja reakcija na članak je...
