Suzana Rešetar, predsjednica udruge Sjena, koja se bori za prava djece s teškoćama i osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, objavila je na Facebooku novi slučaj koji pokazuje koliko je sustav loš.
Naime, riječ je o dječaku s autizmom predškolske dobi kojeg su roditelji bezuspješno dvije godine pokušavali upisati u predškolu.
30 minuta predškole tri puta tjedno
"Nakon niza dopisa i okrenutih telefonskih brojeva, majka je dobila obećanje: dječak s 1.10. kreće u predškolu", piše Rešetar u svojoj objavi.
Nije prošlo nekoliko tjedana, a majka se javila udruzi s ugovorom. I tu dolazi najstrašniji dio priče. Dječak s autizmom dobio je 30 minuta predškole tri dana u tjednu.
Riječ je o Dječjem vrtiću Metković na čijem je čelu ravnateljica Julijana Bebić, koja je ovo i potpisala. Index je poslao upit ravnateljici vrtića na čemu temelji ovakve uvjete.
"Da, dobro ste pročitali. Tri dana u tjednu od 13 h do 13.30 h!! Ne znam kome je palo na pamet tako nešto napisati i jesu li se vodili onom "taman obuče šlapice, otpjeva himnu i ide ća".
Roditelji van sebe, majka viče oni će mene na psihijatriju spremiti! Opet zovi sve; svi su u toku, sve se provjerava, ovaj rekao ono, ovaj rekao ono... Dječak od 6 i po godina JOŠ UVIJEK sjedi doma i čeka.
"Rekli su nam: Samo zovite medije, ne možemo mi ništa ravnateljici"
Zove pomoćnica Pravobranitelja za osobe s invaliditetom i majku moli da opiše kako se dječak prilagođava. Na šta, jebemti? Na pola sata?!
Zovi gradonačelnika, načelnika, pičke materine... Odgovor: Samo zovite medije, ne možemo mi ništa ravnateljici.
Pa evo... Poštovani mediji. Ako gradonačelnici, načelnici, ravnatelji uprava u Ministarstvu, savjetnici, silni uredi da braniteljstvo koje sve preskupo plaćamo a oni ne mogu ništa, možemo li mi?
Dječak od 6 i po godina sjedi kući u Metkoviću s materom i ćaćom i ČEKA. Čeka svoje ZAJAMČENO LJUDSKO PRAVO", zaključuje Suzana Rešetar svoju objavu.
Udruga Sjena: Neka se prime posla i osiguraju tom djetetu njegovo pravo bez odgode
Index je kontaktirao Suzanu Rešetar iz Udruge Sjena, koja nam je dodatno prokomentirala ovaj slučaj.
"U civiliziranim državama nitko na pozicijama, ali bilo kakvim pozicijama, ne služi se rečenicama "i ja imam dijete s posebnim potrebama" pa je eto, zaključio/la da je time pun empatije i razumijevanja. Na toj si poziciji i primaš plaću da radiš svoj posao na dobrobit cjelokupnog društva, a posebno najranjivije skupine i apsolutno je neprimjereno takve stvari isticati. Štoviše, tim gore ako znaš kakva je situacija iz nekog osobnog iskustva, a ništa ne činiš", kaže Rešetar.
I kakva je to struka koja u jedva pola sata tri puta tjedno može išta procijeniti, posebno kod kompleksnih razvojnih stanja, osim da dijete diše? Ili su vidovnjaci? Neka se prime posla i osiguraju tom djetetu njegovo pravo bez odgode - pravo na predškolski odgoj i obrazovanje i pripremu za obrazovanje u punom opsegu", kazala je Suzana Rešetar.
