Iako su cijene hrane u nekim zemljama niže nego u Europskoj uniji u cjelini, kućanstva u tim zemljama često na hranu troše veći dio svojeg proračuna.
Hrana je jedan od najvećih izdataka kućanstava u Europi te u prosjeku čini oko 11,9 % ukupne potrošnje u EU-u, a u nekim zemljama, poput Rumunjske, taj udio raste i do 20 %.
Cijene hrane znatno se razlikuju diljem Europe. Indeks razine cijena hrane Eurostata pruža dobru osnovu za usporedbu. Ako se prosječna košarica hrane u EU-u postavi na 100 eura, indeks pokazuje koliko bi ista košarica stajala u svakoj pojedinoj zemlji, piše Euronews.
Razina cijena iznad 100 znači da je zemlja skuplja od europskog prosjeka, dok vrijednost ispod 100 upućuje na niže cijene.
Sjeverna Makedonija najjeftinija
Prema podacima Eurostata, 2024. godine Sjeverna Makedonija bila je najjeftinija zemlja za hranu među 36 europskih država. Standardna košarica hrane ondje je stajala 73 eura, što je 27 % manje od prosjeka EU-a.
S druge strane, Švicarska je najskuplja zemlja – cijene hrane ondje su 61,1 % više od prosjeka EU-a, a ista košarica stoji 161,1 euro.
Sjeverna Makedonija je zemlja kandidatkinja za članstvo u EU-u – još nije članica, ali ima aktivne trgovinske sporazume s Unijom – dok Švicarska nije dio Europskog gospodarskog prostora (EGP) i suradnju s EU-om temelji na mreži bilateralnih sporazuma.
Unutar EU-a, Rumunjska (74,6 eura) ima najnižu razinu cijena hrane, dok je Luksemburg (125,7 eura) najskuplji. Hrana je u Rumunjskoj 25,4 % jeftinija, a u Luksemburgu 25,7 % skuplja od prosjeka EU-a.
Nakon Švicarske, među tri najskuplje zemlje nalaze se još dvije članice Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA): Island (146,3 eura) i Norveška (130,6 eura).
Zemlje EFTA-e nisu članice EU-a, ali s Unijom surađuju ponajprije u području trgovine i pristupa tržištu, zadržavajući pritom veću nacionalnu kontrolu nad zakonima, granicama i politikama.
Cijene hrane su najmanje 10 % više od prosjeka EU-a i u Danskoj (119,3 eura), Irskoj (111,9), Francuskoj (111,5), Austriji (110,9) i Malti (110,9).
Jugoistočna Europa i zapadni Balkan u cjelini bilježe najniže cijene hrane.
Uz Sjevernu Makedoniju i Rumunjsku, Turska (75,7 eura), Bosna i Hercegovina (82,5), Crna Gora (82,6) i Bugarska (87,1) znatno su ispod prosjeka EU-a.
Srbija (95,7 eura) i Albanija (98,7) također su jeftinije od prosjeka EU-a.
Među četiri najveća gospodarstva EU-a, cijene hrane iznad prosjeka zabilježene su u Italiji (104 eura) i Njemačkoj (102,9), dok je Španjolska (94,6) 5,4 % jeftinija od prosjeka Unije.
Većina srednjoeuropskih te nekoliko istočnoeuropskih zemalja i dalje je ispod ili blizu prosjeka EU-a, uključujući Slovačku, Poljsku, Češku i Mađarsku.
Zapadna Europa općenito bilježi više cijene hrane, a nordijske zemlje spadaju među najskuplje u Europi.
Zašto su razlike u cijenama važne za kućanstva
Ilaria Benedetti, izvanredna profesorica na Sveučilištu u Tuscii, istaknula je da strukturni čimbenici poput troškova proizvodnje, integracije opskrbnih lanaca i izloženosti globalnim šokovima imaju ključnu ulogu u razlikama u cijenama.
"Manja i izrazito otvorena gospodarstva – često s valutama podložnima snažnijim oscilacijama – doživjela su jači prijenos rasta troškova energije i poljoprivrednih inputa tijekom pandemije i rata u Ukrajini“, izjavila je za Euronews.
Benedetti naglašava da su ove razlike važne jer njihov učinak ovisi o tome koliki dio kućnog budžeta odlazi na hranu.
U nizu istočnoeuropskih i jugoistočnoeuropskih zemalja hrana čini više od 20 % kućanskih izdataka, dok je u bogatijim gospodarstvima taj udio uglavnom ispod 12 %.
„Zbog toga isti rast cijena ima znatno teže posljedice u zemljama s nižim prihodima“, dodala je.
Troškovi rada i plaće
„Najvažniji razlog su razlike u prihodima i plaćama“, rekao je Alan Matthews, profesor na Trinity Collegeu u Dublinu, za Euronews.
Zemlje s višim prosječnim plaćama, poput Danske i Švicarske, obično imaju i više cijene hrane jer se troškovi rada u poljoprivredi, preradi i maloprodaji prenose na potrošače.
„Razlike u oporezivanju, osobito u stopama PDV-a na prehrambene proizvode, također objašnjavaju dio razlika“, dodao je. Neke zemlje, poput Irske, imaju nižu ili čak nultu stopu PDV-a na hranu, dok se u drugima, poput Danske, na hranu primjenjuje standardna stopa PDV-a.
Matthews je istaknuo i da na cijene hrane utječu potrošačke navike.
Primjerice, potrošači u sjevernoj i zapadnoj Europi češće kupuju ekološke ili premium proizvode, ili daju prednost brendiranim proizvodima u odnosu na robne marke trgovačkih lanaca.
Posljedice za sigurnost opskrbe hranom
Jeremiás Máté Balogh, izvanredni profesor sa Sveučilišta Corvinus u Budimpešti, upozorio je da ove razlike u cijenama imaju važne posljedice za sigurnost opskrbe hranom, osobito kada se promatraju zajedno s raspoloživim dohotkom.
„Dok zemlje s visokim prihodima mogu lakše podnijeti više razine cijena, kućanstva s nižim prihodima u srednjoj i istočnoj Europi snose nerazmjerno veći teret, čak i kada su nominalne cijene hrane niže“, rekao je za Euronews.
Eurostatova razina cijena ne uzima u obzir prihode kućanstava, pa se te vrijednosti ne prilagođavaju kupovnoj moći. Tako je, primjerice, hrana skupa u Danskoj, ali ljudi ondje imaju veći raspoloživi dohodak, pa si mogu priuštiti više osnovnih namirnica.
