Danas smo prošetali kalama i pjacetama našeg, kako mu tepamo, najlipšeg grada na svitu. Uvjerili smo se koliko je turizam, koji se sam od sebe, stihijski u istome dugi niz godina događao, zapravo bio poguban. Samo jedna izgubljena turistička sezona i povijesna jezgra Splita se doslovce ugasila. Na Pazaru i Pekašriji još nešto kupaca i ima, dok je ostatak grada sablasno prazan. Natpise “renovira se” ovoga su puta zamijenili oni na kojima glasi “iznajmljuje se”.

Trik da prekriju izloge starim novinama ili katalozima trgovačkih centara i napišu “renovira se”, kako bi skrili da rade sezonski, ovaj put je zamijenjen čistim prozorima. Jutros se dalo vidjeti izloge bez papirnatih zastora, kako bi budući najmodavci vidjeli u što mogu “uskočiti” ako se situacija u vezi pandemije smiri. Da u prostore već dugo nitko nije ušao otkrivaju kuverte s računima koje poštar uredno ostavi pod vratima.

“Apokalipsa” obrta

Mnogi ovu “apokalipsu” nisu preživjeli. Ostali su oni hrabri poput brijačnice “Zvonko”, prodavaonice odijela “Veštit”, najstarije pašticerije “Kirigin”, ključara “Barića” i njima sličnih, koji su radili i prije navale turista. Restorane i kafiće koji su ostali otvoreni možemo nabrojati na prste jedne ruke…

Zašto je tome tako pitali smo neke od zakupaca prostora i neke od vlasnika istih…
Ljubazne djelatnice u “Kirigina” su nam kazale kako oni zasigurno neće zatvoriti, kako su preživjeli i teža vremena te da ne ovise samo o turistima. Da im posao cvate ne mogu se pohvaliti, ali nisu klonuli duhom.

Vlasnik brijačnice “Zvonko” nije bio od velikih riječi, samo je kazao – “kako smo sijali tako smo sada požnjeli”.

Za razliku od njih, vlasnik poslovnog prostora u Zadarskoj ulici, koji je želio ostati anoniman i kojega smo zatekli u prostoru dok ga je pokazivao potencijalnim najmoprimcima nam je kazao kako su cijene najma prostora u nekoliko mjeseci rapidno pale.



– Prije ste u Zadarskoj ulici bez ikakvog problema, prostor od petnaestak kvadrata, mogli iznajmiti za osamsto do tisuću eura mjesečno i mogli ste birati tko će vam u prostor ući. Evo, ovi momci koje ste sada vidjeli kažu da im je to previše, ako vidim da su i drugi krenuli u spuštanje cijena i ja ću, ne preostaje mi drugo. Nikad ovoliko prostora nije bilo prazno i u ponudi.

“Većina agencija nije ni otvorila”

Na ulazu turističke agencije u Bosankoj ulici smo sreli mladoga Jadrana Ribičića.

– Nemojte me pitati hoćemo li ostati u prostoru, zbilja ne znam, o tome se ja ne brinem u firmi. Ove sezone nam se smanjio drastično obim posla, ostali smo svega na četiri radnika. Velika većina drugih agencija nije niti otvorila. Vodiči koji nisu vezani za agencije, već imaju obrte, prošli su još i gore. Naš je sektor bio dosta pogođen, jednostavno su izostali gosti koji dolaze zrakoplovima u Split, stariji gosti bolje platežne moći. No, nije sve tako crno, barem smo se ovu sezonu odmorili – rekao nam je simpatični Jadran iz “Gecko tours Split” agencije.

“Tko je lud doći u grad?”

Jedan od najojađenijih koje smo sreli i koji nam je bio voljan dati svoje viđenje situacije bio je vlasnik galerije u Dioklecijanovoj ulici. Kazao je da je u najmu i da ne ovisi samo o turistima.

– Centar grada je davno umro. No nikoga za to zapravo nije briga, mi radili ili ne radili gradski očusi svakako primaju plaću. Sve dok nema plana i dok je sve ovakva stihija, nećemo naprijed, niti će Palača oživjeti. Po meni je glavni problem parking, sedam kuna sat, a u tržnim centrima mukte… Tko je lud doći u grad? Da nam Vlada nije dala ono što nam je dala već bi bio davno zatvorio. Samo mali primjer, 150 kn čistoće a nemam jednu kesu smeća cijeli mjesec. 20 godina, koliko sam ovdje, nisu u stanju bili pojačati uličnu rasvjetu, što više imamo pričati… Ova pandemija nam može samo pomoći da progledamo i stavimo stvari na svoje mjesto, ali čisto sumnjam – rekao nam je poznati splitski galerista Stjepko Relja.

“Ništa bez domaćeg gosta”

Šetnju smo završili u zasigurno najmanjem ugostiteljskom objektu u Splitu . Vlasnik nam je u svome malome ugostiteljskom objektu na vrhu Hrvojeve otvoreno rekao da su ugostitelji zaboravili na domaćeg gosta tijekom ljetne sezone i to je ove godine došlo do izražaja.

– Tek smo sada vidjeli kako bez domaćeg gosta nema ništa, ja ću ovu zimu i dalje raditi, makar znam da ću poslovati s gubitkom, samo da se zahvalim ekipi koja je odvajala za moju kavu i dala mi podršku. Ja štekata nemam, gost nema gdje sjesti tako da ovisim o lijepom vremenu. I on je, kao galerist Relja, zaključio kako je jedan od glavnih problema parking.

– Jednostavno se većina djelatnosti preselila u shoping centre, a kako i neće kada je parking tamo besplatan. Trebate imati vraški dobar proizvod ako želite da upravo zbog vas čovjek s periferije “potegne” u grad. Da vam budem iskren, ne čudi me što je velik broj praznih poslovnih prostora. Ljudi su se orjentirali raditi tri ljetna mjeseca i zaraditi poprilično dobro na turistima. Sada su ta tri ljetna mjeseca izostala, zalihe su se istopile i valjda je svima sada jasno da je takav koncept poslovanja naprosto neizdrživ i ekonomski neisplativ. Ne želim kukati, nije to moj stil. Treba zasukati rukave i izboriti se kvalitetom da se ljudi vrate u sami centar grada.

Riječima posljednje dvojice nema se puno toga za nadodati. Grad spava, čujemo mu disanje, samo bez plača djece koja traže sisanje…


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime