Lucijana Lukšić je 13-godišnja Splićanka koja je sve osim obične djevojčice. Njezine kolegice iz razreda sigurno (i opravdano) maštaju o stvarima koje su u skladu s njihovom dobi te o svemu što je pred njima.
Lucijana nema kada razmišljati puno o tome, jer se već sada nalazi u borilištu s mnogo starijim kolegicama. Ona se bavi plivanjem, a impresivna je lista njezinih trofeja: bronca na prvenstvu Hrvatske mlađih seniorki, srebro na juniorskom prvenstvu Hrvatske, zlato na prvenstvu Hrvatske mlađih junioriki, 5 zlata na kadetskom prvenstvu Hrvatske, 6 puta prvo mjesto u utrkama za Grand Prix te osvojen jedan kadetski Grand prix. Da ne zaboravimo navesti, odlična je učenica OŠ "Bol" iz Splita.
Ako ste pomislili da smo krivo naveli prvi u nizu trofeja, u krivu ste. Lucijana je uistinu osvojila broncu na državnom prvenstvu mlađih seniorki, i to sa samo 12 godina!
Njezin ritam je nevjerojatan
Nazvali smo njezinog oca Bartula, koji je pristao da Lucijana progovori za portal Dalmacija Danas, a oduševila nas je zrelost i brzina kojom razmišlja ova tinejdžerka kojoj mnogi predviđaju sjajnu budućnost. Zanimalo nas je u čemu je tajna njezinog uspjeha.
- Kada imaš super trenera Jakšu i odličnu ekipu iz plivačkog kluba Grdelin ništa nije nemoguće. Potpuna predanost plivanju kao sportu i angažman roditelja oko svega moraju dati rezultate jer drugog načina nema! - spremno je odgovorila Lucijana.
Zaluđenost plivanjem može zahvaliti i svojim genima.
- S četiri godine sam već bila u bazenu sa starijim bratom. Mama je trenirala plivanje, ronjenje i bila prvi kapetan ženske vaterpolo reprezentacije pa je odlazak na bazen bio neizbježan. Moja prva trenerica Ana Vulić je odmah prepoznala da sam leđašica tj. da mi leđni stil najviše odgovara u plivanju tako da taj stil i najviše njegujem. U leđnom stilu sam osvojila i brončanu medalju na seniorskom prvenstvu Hrvatske - kazuje nam dok smo pratili jedan njezin trening.
Njezin ritam teško bi izdržali mnogi.
- Ujutro se dižem u 5:30 sati, da bih bila na bazenu u 6:30 sati. Treniram do 7:45 sati, kada me tata čeka u autu ispred bazena i vodi u školu. U autu pojedem doručak te stižem u 8 sati na početak nastave. Nakon nastave dođem kući, odspavam pola sata i onda pišem domaći do ručka. Nakon ručka idem na bazen od 14:30 do 17:30 sati. Dolazim kući i završavam školske obaveze. Do 9 sam već u krevetu - opisala nam je ovaj uistinu zapanjujuć stil života.
"Kontinuitet u plivanju je najteža i najvažnija stvar"
Unatoč godinama, sam prelazak na seniorski nivo se nameće sam od sebe. Lucijana je i na to pitanje imala spreman i odmjeren odgovor.
- Nadam se da ću svojim rezultatima ubrzo dostići seniorski nivo rezultata jer sada već mogu konkurirati medaljom među juniorima. Sigurna sam da trener Jakša ima planove i za seniorske rezultate, kao što smo sjajno odradili kategoriju kadeta kada sam prošle sezone osvojila naslov prvaka u mini grad prix natjecanjima i prvo mjesto na listi uspješnosti kao ulazni kadet. I ove godine sam se vratila kući sa državnog prvenstva sa zlatnom medaljom iz disciplina 200 m kraul, 100 i 200 m leđno, srebrom 100 m kraul, broncom 100 m prsno te jednim srebrom i dvije bronce iz štafetnih utrka - rekla nam je Lucijana.
Kao i svi koji se bave vodenim sportovima, mašta o olimpijadi. Korona vrijeme je iskoristila najbolje kako je mogla.
- Bazeni su bili zatvoreni i zabranjen je bio odlazak na Marjan. Svakodnevno sam radila kući takozvane "suhe treninge" koje nam je trener prof. Jakša Arambašić slao na WhatsApp grupu. Kad su malo popustile mjere, s tatom bih otišla na trčanje te smo brojali dane kad ćemo opet moći na bazen - rekla nam je samozatajno.
Plivanje je sport koji zahtijeva dosta financijskih izdataka, a i sama je već svjesna toga.
- Roditelji me financiraju jer je plivanje sport koji zahtijeva dosta izdataka počevši od opreme, prehrane pa do natjecanja, naročito ako nisu u Splitu. Od ove godine imam i službenog sponzora, firmu MDM Consulting iz Njemačke, čiji je vlasnik gospodin Marijan Mišetić prepoznao moj potencijal. Ovim mu se putem zahvaljujem jer mi je pružio puno povjerenje u mojim sportskim željama i ambicijama. Kontinuitet u plivanju je najteža i najvažnija stvar jer je kontinuirani trening odlučujući kod rezultata - govori Lucijana.
Razočarana je uvjetima u kojima trenira
Nažalost, i u najljepšim bajkama nisu sve stvari najbolje posložene. I ova nadarena plivačica se ima na što požaliti. Naravno, radi se o uvjetima treniranja.
- Bazen bude često hladan te imamo samo dvije pruge na raspolaganju što nam nije dovoljno. Nemamo iste uvjete kao npr. kolege iz Zagreba, gdje skoro svaki kvart ima svoj bazen. Također, nadogradnja Jadranovog bazena bi olakšala trenažni proces i smanjila gužve u prugama - dala je i savjet nadležnima.
Na kraju je zahvalila nastavnicima iz škole koju pohađa.
- Zahvalila bih OŠ ‘Bol’ iz Splita i svojoj razrednici Sanji Đivanović koja mi svaki put izađe u susret prilikom rješavanja mojih plivačkih obaveza. Veliko hvala što imaju sluha i daju mi mogućnosti da budem odlična učenica i plivačica - zaključila je Lucijana.