Pjero Mirić, mladi Splićanin, rodom s otoka Brača, zasluženo je dobio brojne nagrade za najbolji tekst, a mnogi od nas, da toga i nismo svjesni, pjevušimo njegove poznate klapske pjesme.
Ovoga puta, Mirić je napisao dirljivi tekst posvećen velikoj legendi Đorđu Balaševiću.
Tekst pjesme prenosimo u cijelosti.
I svjetionici se ponekad ugase..., a more nad kojim su svitlili od tuge zaspe. Zauvik? Ne znam...
Jednom si reka: "Moja adresa je svet", i ja sam do danas bia uvjeren da bi ta rečenica mogla bit omaž tvog života, ali ipak ne. Tek večeras mi je sve postalo jasno. Tvoja adresa je sve samo ne jedan običan svet. Svet pun predrasuda, granica i banalnosti. Nacije i vjere, države i gradovi, sela i krčme..., a nad njima svitli Čovik.
I svjetionici se ponekad ugase..., a more nad kojim su svitlili od tuge zaspe. Beskrajno i tužno Panonsko more, nad kojim noćas plaču nacije i vjere, države i gradovi, sela i krčme..., a visoko iznad njih svitli tek ugasla Topla Slavenska Duša. Zauvik? Zauvik!