Pročitajte u kakvoj su vezi cimerovo glasno hrkanje i potraga za nestalim beskućnikom na Turskoj kuli

Gorski spašavatelji locirali su nestalog beskućnika, a on je svoj "bijeg" objasnio glasnimm cimerovimm hrkanjem!

Dr. Joško Kalilić tijekom dana izvijestio je medije da je iz prihvatilišta za beskućnike u Splitu primljena dojava da se zadnja tri dana ne zna gdje je nestao beskućnik I.B. (60 godina) koji je prošle godine nagovorom volontera spašen od sigurne smrti zbog smrzavanja (na temperaturi od -7 Celzijevih stupnjeva) te je nakon dugotrajnih pregovora i uvjeravanja pristao na noćni smještaj u prihvatilištu cijelu godinu do prije tri dana kada je nestao bez traga.


Poziv je dr. Jošku Kaliliću uputio Denis Maslov, voditelj prihvatilišta za beskućnike koji je prošle godine za vrijeme volonterske akcije pronašao navedenog beskućnika na vrlo skrivenom i za javnost nevidljivom i neistraženom istočnom dijelu Turske kule (vjerojatno se radi o privatnoj parceli) gdje se za vrijeme Domovinskog rata nalazilo vojno sklonište i poligon za protuavionski top.

Tada je ovaj beskućnik nakon upornog nagovaranja pristao na noćni smještaj u prihvatilištu za beskućnike u Splitu. Tu je imao topli noćni smještaj, tuš i prehranu. Međutim, po danu je redovito napuštao prihvatilište da bi mogao nahraniti brojne mačke na tom dijelu Turske kule koje su se navikle na njega i redovite obroke koje im je svaki dan donosio.

Uvjeti u kojima je živio u svojem skrovištu (11 godina) bili su vrlo nepovoljni i nehigijenski. Spavao je u trošnoj drvenoj kućici koju je sam ilegalno montirao (2×1 m ). Oko te kućice nalazila velika količina otpada i odbačene hrane (banane, limuni, krumpiri, kupus, brokuli, riža itd.), a čak su se mogli vidjeti i uginuli štakori.

Dr. Kalilić se s pročelnikom HGSS-a, Vinkom Prizmićem, dogovorio da se zajedno organizira potraga u jutarnjim satima (petak) da bi se utvrdila moguća lokacija beskućnika na području navedenog skrivenog skloništa kao i njegov zdravstveni status budući da nema mobitela pa u slučaju poremećenog zdravlja ne bi bio u mogućnosti nazvati ni prihvatilište ni hitne službe.

– Krenuli smo u zajedničku akciju (temp. je bila +2°C), došavši zapuštenom stazom do teško vidljivog skrovišta na istočnoj strani Turske kule. U drvenoj kućici okruženoj velikom količinom otpada, osim nekoliko prljavih deka i jastuka nije bio prisutan beskućnik.



HGSS-ovci su zbog toga kao dodatnu pomoć odlučili pripremiti i dovesti psa tragača te dron za detaljniji pregled zapuštenog okoliša. Nakon nekoliko sati i drugog dolaska do skrovišta, a na naše zadovoljstvo, naišli smo na nestalog beskućnika kako hrani mačke.

Bio je neugodno iznenađen što je i HGSS bio uključen u potragu za njim. Rekao je da tri dana spava u ovoj drvenoj kućici jer je trebao odmor od “cimera” s kojim dijeli sobu i koji po noći hrče tako glasno da nije mogao više noći spavati (zamolio je da urgiramo kod voditelja prihvatilišta da zamijeni cimera hrkača od nehrkača i da će se tada rado vratiti u prihvatilište. Žalio se i na hranu u prihvatilištu pa se uglavnom hrani u Caritasu – isrpičao je u dahu dr. Kalilić.



Doznali smo da je beskućnik I.B. (dob je oko 60 g.) s područja Dubrovnika, ne želi kontakt s rodbinom koja ga je u više navrata pozivala na smještaj kod njih i ne želi davati nikakve izjave o svojoj životnoj priči.

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0