Premijer Andrej Plenković danas boravi u Splitu. Prije večerašnje rukometne utakmice između Hrvatske i Srbije, koju će pratiti s tisućama navijača u Spaladium Areni, premijer je posjetio Solin, ali i splitsku gradsku vlast u zgradi Banovine.
Odgovarajući na razna pitanja novinara komentirao je jučerašnju izjavu ministrice za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nade Murganić u slučaju obitelji Tomašević.
– Htio bih vratiti priču nazad. Kad je došlo do javne objave informacije o problemima Tomaševićeve supruge, HDZ je donio odluku da raspusti organizaciju u Požeško-slavonskoj županiji. Vrlo jasne poruke smo poslali županu Tomaševiću. Jednoglasno smo riješili da se Tomaševića bezuvjetno isključi iz stranke. Reagirali smo vrlo čvrsto i odlučno. Što se tiče postupka, to je stvar pravosuđa na koji ni ja, ni Vlada ne možemo utjecati. Izjava ministrice nije bila najsretnija, ali što se tiče teme suzbijanja nasilja u obitelji, pozicija nam je jasna i čvrsta – kazao je Plenković.
Podsjetimo, komentirajući povlačenje svih optužbi za zlostavljanje Mare Tomašević protiv svojeg supruga Alojza Tomaševića ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić, inače socijalna radnica, kazala je novinarima: “To vam je tako u braku. U tim bračnim, osobnim i obiteljskim odnosima, to je dinamika u koju ne mogu ulaziti. Žena vjerojatno ima svoje razloge. To je obitelj, zaista u to ne bih ulazila“.
Ministrica je u međuvremenu izrazila žaljenje zbog izjave koju je jučer dala te se oglasila priopćenjem kojega prenosimo u cijelosti:
“U svom privatnom okruženju i profesionalnom radu uvijek sam imala nultu stopu tolerancije prema bilo kojem obliku nasilja, a posebice prema nasilju nad ranjivim skupinama. Stoga se tijekom obnašanja dužnosti ministrice nisam nikada ustručavala javno osuđivati nasilje nad ženama kao posebno ranjivoj skupini. To je vidljivo posebno iz okolnosti da sam dana 5. listopada 2017. prilikom pojavljivanja prvih informacija o opravdanoj sumnji na slučaj nasilja nad suprugom, koje je počinio župan Požeško-slavonske županije Alojz Tomašević, najoštrije osudila taj nasilan čin, a što je vidljivo iz priopćenja na mrežnim stranicama Ministarstva.
Sukladno navedenom, žao mi je ukoliko je moja današnja izjava od dijela javnosti shvaćena kao relativiziranje nasilja nad ženama jer svako nasilje nad ženama, pa tako i u konkretnom slučaju sumnje na nasilničko ponašanje g. Tomaševića, najoštrije osuđujem. To mi nalaže moj poziv socijalne radnice, ali i duboko osobno uvjerenje. U cjelokupnom dosadašnjem radu rukovodila sam se skrbi i brizi za najranjivije skupine društva te ću tako i dalje nastaviti obnašati i profesionalnu dužnost, kao i istinski se boriti za suzbijanje svakoga oblika nasilja”, stoji u priopćenju.
Kučer: Ja moram vrištati – žene, prijavljujte nasilje!
Mirjana Kučer članica je splitske feminističke udruge Domine od samih početaka ranih 2000-ih, trenutno je zaposlena kao izvršna koordinatorica udruge
– Izjava je neprimjerena i ne priliči ministrici. Ona pokazuje da je nekompetentna jer ovo nije njena prva izjava vezana uz problematiku nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Da je Vlada odgovorna, kao što nije, i da je ministrica odgovorna osoba, definitivno zbog ovakvog nečega bi u uređenom društvu očekivali ostavku. Ona je to jako nespretno sročila, a jedna osoba koja vrši tako odgovornu osobu ne bi smjela sebi dozvoliti takav luksuz da bude nespretna u izjavama, osobito u tako delikatnim situacijama. Po onome što je rekla, ispada da više od 10 godina nakon što je donesena prva nacionalna politika za sprječavanje i borbu protiv nasilja u obitelji, još uvijek oni koji bi trebali tu politiku kreirati i provoditi, smatraju da je nasilje privatna stvar, a ono to nije! Time je samo potvrdila strašne riječi gospođe Tomašević kada je rekla da su žene prepuštene same sebi i da trebaju šutjeti i trpjeti – kazala nam je Kučer.
Komentirala nam je i odustajanje gospođe Tomašević od svjedočenja protiv supruga.
– Odustajanje je očekivano. Udruge kao što su Domine ili druge udruge koje direktno rade sa žrtvama nasilja, a ne zaboravimo da su zagrebačka autonomna kuća i SOS telefon prve udruge na ovom području koje su još krajem ’80.-ih godina prošlog stoljeća počele tu borbu, imaju dugogodišnje iskustvo i stalno upiremo da to bude kazneno djelo, a ne prekršajno. Zakon trenutno ovo svrstava u prekršajna djela. Onda kada imate prekršajna djela imate problem da budu kažnjeni i žrtva i počinitelj, jer je nizak nivo edukacije onih koji rade u institucijama, odnosno da trebaju kažnjavat. Drugo, imate naprosto činjenicu da se žrtva preplaši sustava koji je melje i odustane! Koliko je žrtva nevažna u sustavu, a to znači da sustav nije dobar, pokazuje podatak da samo 15 posto osoba koje su doživjele silovanje – najbrutalnije seksualno nasilje, to prijavljuje!
Strukture u vrhu države pokazuju neosviještenost i nekompetentnost, te vraćaju nasilje među četiri zida. Ja moram vrištati – žene, prijavljujte nasilje! Moramo se sjetiti da je institucionalizacija problema počela prije tek deset godina i veliki su koraci napravili od tada. Da žene nisu prijavljivale i da se aktivno o tome ne govori, ne bi se napravilo to što se napravilo do sada.
Na koncu, samo je danas kod nas nazvala jedna ženska osoba koja je dugo živjela u nasilnoj vezi i sva je sretna što je iz nje izašla. Rješenja ima i uvijek se može početi iznova. U Splitu ne pada broj prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji. Nažalost, društvo u kojem živimo je patrijarhalno. Mnogi imaju stav “Šuti, opalit ću ti plesku, što ti znaš?”. To je naš mentalitet. Koliko god se mi upirali da nismo, jesmo takvi. Zato i jesu neosjetljivi u sustavu od prvog do zadnjeg na tu problematiku. Žrtve se, ipak, sve više ohrabruju prijavljivati kazneno djelo, a to se osobito dogodilo nakon povratka dijela nasilja u kazneno pravo. Zato se i može nastaviti proces protiv župana. Krajnje je vrijeme da se kao društvo u cjelini počnemo ponašati odgovorno – zaključuje Kučer.
Boban: Žene ne znaju svoja zakonska prava niti za postojanje sigurnih kuća
Dr. Marija Boban, docentica Pravnog fakulteta u Splitu i bivša nacionalna predsjednica žena HDZ-a naglasila je važnost borbe protiv nasilja u obitelji.
– Borba protiv nasilja u obitelji ne smije biti tema vezana samo uz pojedinačne ‘slučajeve’ i (nažalost) samo u danima borbe protiv nasilja nad ženama! Ovaj problem zahtijeva strogu osudu svakog nasilnika u obitelji u konkretnom slučaju ali i hitno postupanje sukladno zakonu koje je jasno definirano. Važno je naglasiti i značaj prevencije nasilja u obitelji kroz kontinuiranu edukaciju i osvješćivanje žena koje nažalost u tom trenutku – kada se nasilje događa, nažalost ne vide izlaz. Ne znaju svoja zakonska prava niti za postojanje sigurnih kuća koja su utočište i zaštita od nasilnika.
Sama definicija članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji NN 137/09, 14/10, 60/10 (dalje ZZNO) jasno definira nasilje u obiteljji definira kao svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, i to izrijekom:
– tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,
– tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,
– psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja (u daljnjem tekstu: uhođenje i uznemiravanje),
– spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,
– ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.
Tada, sukladno članku 5. ZZNO, sva nadležna tijela u koja su obvezna poduzeti radnje vezane za nasilje u obitelji moraju postupati hitno – bez odgode, u svrhu zaštite prava žene i poglavito obitelji i djece budući da interesi djeteta izloženog nasilju u obitelji prioritetni su u svim postupcima. U svakoj situaciji nasilja u obitelji, nadležna tijela i institucije moraju postupati sukladno Zakonu – bez odgode i zaštita od nasilnika u obitelji mora biti na prvom mjestu! – kazala nam je dr. Boban.
Puljak: Premijer možda nagradi ministricu
Marijana Puljak, predsjednica stranke Pametno, kaže da bi ministrica morala snositi odgovornost zbog izrečenog.
– Ministrica Murganić je pravo lice ove vlade i HDZ- a i vrijednosti koje ta skupina promovira u našem društvu. Već je odavno trebala dati ostavku, odnosno tajnica premijera je odavno trebala pripremiti odluku o njenom razrješenju, radi niza afera. Od toga da je s udrugom U ime obitelji organizirala smjenu pravobraniteljice za djecu koja bi trebala biti neovisno tijelo, do skandaloznog prijedloga obiteljskog zakona u kojem je stajalo da muž i žena bez djece nisu obitelj, do poklona za najpotrebitiju djecu koji su završili u privatnom katoličkom vrtiću što istražuje i EU komisija.
Ova posljednja skandalozna izjava je samo još jedan dokaz kako gospođa Murganić razmišlja o obitelji i braku i koliko je neprimjerena za tu poziciju. No ono što je normalno u svakom modernom i uređenom društvu u našem je odavno prestalo biti poželjno ponašanje. Normalno je za očekivati da ministrica leti nakon prvog gafa, ali kako premijer ništa od navedenog ne smatra gafovima već upravo provođenjem svoje politike i daljnim širenjem nazadnih ideja u našem društvu, ne očekujem njenu smjenu. Čak dapače. Mogao bi joj dati i značku za izvanredan trud i zalaganje – kazala nam je Puljak.
Barbarić: Svaki oblik nasilja moramo nazvati pravim imenom!
Predsjednica udruge MoSt, Đordana Barbarić, upozorava da su, inače, dobri zakoni, kod nas često mrtvo slovo na papiru.
– O osjećajima neću govoriti vezano uz ovaj najnoviji scenarij jer je raspon od ljutnje prema sustavu, politici, počinitelju do suosjećanja prema ženi, obitelji koja je patila! Rekla bih samo činjenicu da se ponekad događaju i ovakvi scenariji da žene povuku tužbu za obiteljsko nasilje i mi se kolektivno čudimo! Čudimo se i kada godinama trpe i žive s nasiljem! O ovoj temi najčešće šutimo dok posljedice nasilja ne budu strašne pa se onda okupljamo, govorimo na tribinama, okruglim stolovima, organiziramo marševe, performanse…
Činjenica je i kako nam godišnje u prosjeku 15-20 žena ubiju njihovi sadašnji ili bivši partneri a evidentira se i do 20.000 počinitelja obiteljskog nasilja! Ozbiljan je podatak kako se
2.000 kaznenih djela upiše godišnje u “rubriku” nasilničko ponašanje a žrtve su, u 80% slučajeva, žene! U neke od tih brojki zapisana je i obitelj o kojoj danima govorimo! Kad je još u pitanju osoba iz javnog života onda se s pravom svi pitamo što to imamo u zakonima! Jesu li pred zakonom svi jednaki? RH ima i dobre zakone, protokole o postupanju, strategije, konvencije, programe podrške, savjetovališta, organizirani rad sa zlostavljačima… sigurne kuće, skloništa. Ali pisani dokumenti su često “mrtva slova” na papiru!
Ne provode se! U dvadesetak skloništa za žrtve obiteljskog nasilja u RH ima oko 300 mjesta, a prema preporukama Vijeća Europe nedostaje 700!
Ali nama ne nedostaje kapaciteta zbog europskih pravila nego zbog stvarnih potreba jer u mnogim gradovima postoje i duge “liste čekanja” i stotine djece i mladih koji odrastaju u obiteljima u kojima je nasilje svakodnevica!
I opet će, već sutra, mnogi i u lancu podrške i represije zakazati! Dok god svaki oblik nasilja u školi, među vršnjacima, partnerima…ne osvijestimo, ne nazovemo pravim imenom, osudimo i uključimo u neki oblik pomoći i dalje će se vršnjačko nasilje nazivat “dječjim poslima” a prijave žrtava obiteljskog nasilja odbacivati kao “obiteljske nesuglasice”! I opet će neka žena odustati od prijave, tužbe, govorenja u medijima jer ne vjeruje da joj sustav uopće može pomoći! – kazala nam je Barbarić.
