Ako tražite stražnje svjetlo Chevrolet Orlanda, desno na karoseriji (ne u petim vratima!), onda sajam na Dračevcu u nedjelju ujutro nije za vas. Morate li pod hitno kupiti, štajazanam, recimo bateriju za smartphone LG G3, ponovno ćete se grdno razočarati na golemom prostoru s jugozapadne strane kompleksa zgrada bivše vojarne Sv. Križ, aktualnog Općinskog suda u Splitu. A bit će muka i pronaći onu “žlicu” da obuća lakše “sklizne”. Metalnu naime, ne plastičnu.
Za takve stvari tu je eBay. Za sve ostalo, tu je sajam na Dračevcu! Jer u raznolikosti ponude, spektaklu boja, mirisa i oblika, među stotinama profesionalnih trgovaca, švercera, običnih ljudi koji pokušavaju doći do koje kune prodajući “zalihe” s tavana ili podruma, teško je doći s konkretnim popisom traženih stvari.
Ovako nešto nećete doživjeti na eBayu...
Najbolje je naoružati se strpljenjem, nešto novca (već s 200-tinjak kuna ste među ozbiljnim kupcima, a za tu svotu sajam možete napustiti s hrpom “grtalica”, čak i pokojim korisnim, vrijednim ili bar unikatnim predmetom) te opušteno raditi krugove među štandovima gdje su izložena sva ta zemaljska dobra. Odnosno prostirkama na tlu, gepecima, zapravo je nebitno. U većini slučajeva gotovo da je nebitna cijena. S početnih 50 kuna recimo, u trenu se dođe do pola te vrijednosti. A onda odete do jednog od nekoliko pokretnih ugostiteljskih objekata... Popijete kavu ili pojedete porciju ćevapa (tu smo inače zabilježili najveću gužvu 😊) te ih zalijete pivkanom, ovisno o dobu dana i osobnim preferencijama.
Pa se vratite na drugi krug pregovora, pod uvjetom naravno da vas nitko nije preduhitrio, vjerojatno će cijena od deset kuna biti zadovoljavajuća. Usput malo proćakulate s ljudima, doznate svašta. Tako i recept za dugovječnost, zdravlje: ujutro natašte pojesti dvije suhe smokve i zaliti ih bićerinom rakije! Kune se u taj princip prodavač dva antikna radio-prijemnika, kojih će se riješiti za sto eura komad. “Ma dobro, sto eura za oba... A suhe smokve su ti 50 kuna kilo. Evo za tebe prijatelju 40 kuna”, nismo pošteno ni ušli u nadmetanje, cijene su već krenule padati dok naš sugovornik još istovaruje robu, željan krenuti u dan dobrim poslom. Prerano smo stigli, prava gužva kreće iza devet i pol, deset sati. Tad se stvara gužva na ulazu za posjetitelje koji dolaze autima. A sajmišni prostor se pretvara u pravi kaleidoskop ljudi, auta, stvari. Ovako nešto nećete doživjeti na eBayu...
"Najbolje se trguje u proljeće i jesen"
-Jel se šta trguje? - dovikuje raspoloženi prodavač kolegici preko puta, dok ide po kavu.
- Nitko ništa još - odgovara mu sitna ženica, no tonom koji odaje dobro raspoloženje.
Ne čudi, jer dan je prekrasan, ćuti se proljeće iako je sredina veljače. A upravo takvo vrijeme je idealno za sajmove na otvorenom pa tako i ovaj na Dračevcu.
- Znaš kako je, zimi je prehladno ili je kiša, a ljeti opet bude prevruće, prži, sparno je. Najbolje se trguje u proljeće i jesen, tad je najviše ljudi, kupaca i prodavača - odaje nam “tajnu” jedan od redovitih izlagača na ovom živopisnom mjestu. A ima doista svega i svačega, većina robe na prvu djeluje potpuno beskorisna, no treba se samo malo bolje zagledati. Kako postoje stalni prodavači na sajmu, tako postoje i stalni posjetitelji. Znali su ljudi dolaziti direktno s pira na Dračevac, jednostavno su morali pregledati ponudu. “Taj je iskusnjara, teško je njemu izbiti desetku...”, kazuju nam upućeni potiho, što je samo znak da se i kupci asimiliraju u ovaj specifičan kolorit.
Brzo se nađe zanimljivih predmeta, od stare singerice (ne one koja dolazi sa stolom, nego one s kutijom za transport) za tisuću kuna, mača kralja Artura, korištenih čaša, novog posuđa, bicikli, igračaka, starih usisivača, prastarih telefona, nove odjeće, nošene obuće, knjiga, stripova, CD-ova i gramofonskih ploča, dijelova za automobile, alata polovnog i potpuno novog, vijaka i elektromotora, mlinaca za kavu, postera, lula, zastavice škotskog nogometnog saveza, namještaja, guma, automobilskih radio-kazetofona, samostojeći frizerski umivaonik (?!) ilitiga lavandin za pranje kose, starih i novih radioprijemnika, mobitela sumnjive kvalitete i porijekla, kožnih opasača, tepiha, pa još malo alata... Ribarske opreme, štapova, krene, mamaca, također ima poprilično. Kad smo već kod ribarenja, jedan od skupljih eksponata na sajmu je bila brončana kaciga za podvodnog ronioca (šototajera), nekako skrivena u stražnjem dijelu kombija pomalo samozatajnog prodavatelja... Potiho je procijedio cifru od 3.500 kuna za repliku opreme kakva se nekad koristila za ronjenje, dok se odmah do nje našla jednako atraktivna replika starinskog gramofona, znate onog s velikom trubom, za 1.800 kuna.
Dakle, gotovo sve što možete zamisliti vjerojatno postoji na ovom sajmu. Što se tiče cijena, doista ništa nije uklesano u kamenu. Međutim, postoje i ozbiljni prodavači robe koja uvijek ima kupce i koji stoga imaju relativno fiksne cijene. Tako se recimo najveći sač od lijevanog željeza prodaje se za 400 kuna, a posuda odgovarajućih dimenzija za meso i sve ostalo košta još 350 kuna. Peka s kojom ćete moći spremiti večeru za nešto manje društvo zapada 250 kuna.
Proizvodi od drva iz Sinja
Ivan iz Sinja recimo radi s drvom. “Orah je izuzetno kvalitetan, ove plate za serviranje pršuta i sira su od drveta koje se sušilo pet godina. Ali radim s divljom kruškom, od masline, vinove loze, ma svega...”, govori nam Ivan dok razgledamo njegov “izlog”. Veliko raspelo košta dvjestotinjak kuna, “pjati i tacne” od drva uglavnom puno manje, već od 20-30 kuna...
Na Dračevcu se može obaviti sasvim pristojna kupnja “spize”, najbrojnija je ponuda meda (velika tegla od 900 grama šumskog je 80 kuna, kadulje ili kestena 70), jabuke se prodaju na vreće od pet kilograma za 20 kn, krumpir, naranče, suho meso, jaja, mladi sir, vijenci češnjaka, ekstrakti ljekovitog bilja, kvasina, blitva, maslinovo ulje...
Automobili? Naravno, srce i duša svakog ovakvog sajma je dio s limenim ljubimcima, kojih također nije nedostajalo. A odmah na početku iznenađenje, najvrjedniji primjerak na cijelom Dračevcu. Mercedes-Benz W114, popularna “Minika”, izuzetno očuvani benzinski model 250 iz 1968. godine. Prešao samo 70 tisuća kilometara, od početka u Splitu, garažiran i vožen samo vikendima, vlasnik prodaje za 29 tisuća eura! Dok smo ga razgledali, pored nas je prošao Opel Kapitän, također kao novi, '58. ili '59. godište!
No, ostatak voznog parka koji se nudio na prodaju je ipak primjereniji svakodnevici. Barem pola automobila je cijenom bilo ispod pet tisuća eura, a rijetki su bili skuplji od deset tisuća “ojra”. U tablici bacite oko na neke od modela koje smo notirali. Posebno su nam bila zanimljiva dva Mercedesa E-klase W211 – daju se kupiti za pravu “siću”, pravi su “beginner spec” za buduće kamatare...
Od Punta do Mercedesa
Mercedes C-klasa 220 CDI coupe, 2002. godina, 333.000 km, 3,500 €
Alfa Romeo 156 18sww, 2001. god, 206.000 km, 2.400 €
VW Passat 2,0 TDi, 2005. god, 246.000 km, 5.200 €
Peugeot 206 1,4 HDi, 2003. god, 260.000 km, 2.000 €
Fiat Punto 1,2, 2000. god, 185.000 km, 1.000 €
Audi A3 1,9 Tdii, 2010. god, 200.000 km, 8.300 €
Škoda Octavia 1,6Tdii, 2011. god, 181.000 km, 6.700 €
VW Polo 1,9Tdii, 2008. god, 205.000 km, 3.900 €
VW Golf 1,6Tdii, 2015. god, 140.000 km, 10.200 €
Renault Laguna 1,6 16v, 2000. god, 165.000 km, 7.000 kn
VW Golf 2,0Tdii, 2009. god, 204.000 km, 7.200 €
Mercedes Benz S320 CDI W221, 300.000 km, 14.000 €
VW Golf 7 Cup 1,6Tdii, 2014. god, 11.500 €
