Koordinacija braniteljskih udruga ratnih postrojbi i stradalničkih udruga Grada Splita uputila je u ponedjeljak navečer priopćenje u kojem se osvrću na javni istup predsjednika Saveza antifašističkih boraca Republike Hrvatske Franje Habulina o žrtvama komemoracije na Bleiburgu. Priopćenje nazvanom "Nema pomirenja bez sjećanja" prenosimo u cijelosti:
"Svibanj 1945. godine neosporno je obilježio hrvatsku povijest. Da je tome tako, svjedoci smo emotivnih, političkih i faktičkih prijepora koji se vode od 1945. do danas, a mogli bi se i produžiti u našu budućnost.
Nema nikakvog prijepora prihvatiti činjenicu da je 8. svibanja dan pobjede nad fašizmom i nacizmom za onaj dio kojeg smo nazivali i još nazivamo zapadnom Europom.
Komemoracija i postavljanje vijenaca npr. ispod slavoluka pobjede u Parizu, izraz je slavlja pobjede nad nacizmom i komemoracija svih Francuzima koji su poginuli u borbi za demokratsku Francusku. Da li bi Macron s istim osjećajima položio vijenac ispod slavoluka pobjede da je Francusku oslobodio Staljin?
Zamjena jednog totalitarnog sustava drugim, poništila bi sav onaj pobjednički žar pobjede nad nacizmom. Takav slučaj dogodio se u svim istočnoeuropskim državama.
Nešto u drugačijoj formi i sadržaju dogodilo se oslobađanje Jugoslavije od nacizma. Temelj oslobođenja od nacizma je Jugoslavenska narodna armija s Titom načelu. To je nepobitna činjenica, kao i da nismo doživjeli niti samostalnu niti demokratsku Hrvatsku koju je doživjela Britanija ili Francuska. Jugoslavenski antifašizam i demokratski Europski ili Američki antifašizam, nažalost nisu bili jedno te isto, a kako vidimo nije ni danas.
Da tome nije tako, odmah se je vidjelo kod oslobađanja Zagreba, kada su se praznile bolnice, stanovi , a radila stratišta diljem samog današnjeg Zagreba, pa sve tragom povlačenja poražene vojske do Bleiburga, a onda nazad po većem dijelu Jugoslavije na Križnom putu u četveroredu.
Nitko još s pouzdanošću ne zna koliko je poraženih vojnika i civila stradalo na tim putovima smrti. Je li to moguće? Je li nam stalo do istine?
U 45 godina koliko je trajao jugoslavenski režim, to je bio apsolutni tabu, a u gotovo trideset godina od prvih demokratskih izbora nije postojalo dovoljno političke volje i suglasja da objektivni povjesničari koliko je to moguće objektivnije istraže. Tuđmanova želja za pomirbom nije pala na plodno tlo.
Jedna od osnova pisanja objektivne povijesti je otvaranje svih arhiva i njihovo stavljanje na raspolaganje profesionalnim povjesničarima. O razlozima ne otvaranja arhiva, možemo samo nagađati, ali posljedice toga su dnevno vidljive, prigodno zapaljive do maksimalne polarizacije.
Ovih dana svjedoci smo necivilizacijskog i nekulturnog nastupa predsjednika i članova Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH). Franjo Habulin, u jednom svom nastupu, komemoraciju za žrtve komunističkih osloboditelja, naziva balom vampira.
Habulin ne osjeća potrebu za formiranjem zajedničkog pregleda povijesti XX stoljeća koja bi omogućila osuđivanje svih zala nacističkog, fašističkog, staljinističkog, kod nas Titovog komunističkog antidemokratskog režima.
U svijesti Habulina, Fumića i drugih ne postoji mjesta za poštivanjem ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine zakona i poštovanja ljudskih prava.
U njihovoj kulturi nema mjesta uspomenama na mrtve iz prošlosti živim, jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja. Oni nemaju potrebe za jedinstvenim stavom protiv svih totalitarnih vladavina bilo koje ideološke pozadine.
Totalitaristički um, doveo ih je do pomračenja uma. Takvi kao oni ne pridonose Europskim civilizacijskim i uljudbenim vrijednostima.
Što njima znači Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima?
U rezoluciji Europski parlament poziva sve komunističke ili post-komunističke stranke da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.
Da rezimiramo: u Republici Hrvatskoj nisu osigurani preduvjeti za objektivno sagledavanje povijesti XX stoljeća, a poglavito Drugog svjetskog rata, poraća i vremena postojanja Jugoslavije.
Postoje pojedini političari, cijele stranke, udruge koje baštine antifašističku borbu, koje ne prihvaćaju europski model pomirbe i civilizacijske vrijednosti demokratskih sustava.
Aktualni politički vrh Republike Hrvatske nije osudio Habulinov i Fumićev govor, kao i govor Milorada Pupovca koji komemoraciju na Bleiburgu naziva mjestom povijesnog revizionizma. Jugoslavenski antifašizam i demokratski europski ili američki antifašizam, nažalost nisu bili jedno te isto, a kako vidimo nisu ni danas.
Mi iz koordinacije udruga nastalih iz Domovinskog rata jasno i nedvosmisleno osuđujemo javni istup predsjednika Saveza antifašističkih boraca Republike Hrvatske Franje Habulina o žrtvama komemoracije na Bleiburgu.
Očekujemo od političkog vrha RH da nedvosmisleno stanu u obranu ljudskog dostojanstva, digniteta žrtve i ostalih vrijednosti demokratskog sustava, te Europskog političkih u kulturnih vrijednosti" - stoji u priopćenju Koordinacije braniteljskih udruga ratnih postrojbi i stradalničkih udruga Grada Splita.
