U Sestrunju dvaput u tjednu otočani mogu računati na dolazak kombija s namirnicama. A do tada, prtljažnici automobila pucaju po šavovima. Od Zadra do Sestrunja plovi se gotovo dva sata. Iako su se na oglas za posao trgovca prije tri godine javili iz cijeloga svijeta, priča je stala.
''Prije 50, 100 godina smo imali dućan. Prije 100 godina. Ali nema interesa. Ima nas 10-15 u selu'', pojašnjava Božo Fatović.
Škola ne radi već četiri desetljeća, dječjeg smijeha nema. A briga je, kažu nam, puno. I ne muči Sestrunjce samo to što nemaju trgovinu. Tu se još nekako i snađu. Ali najmlađoj stanovnici su pedeset i dvije, pa treba misliti i na zdravlje. ''Recimo da netko ovdje dobije srčani udar, mi nemamo ovdje uređaj za oživljavanje, nije to neka velika lova'', napominje Miroslav Švorinić za Dnevnik Nove TV.
Liječnik im s Ugljana dolazi dvaput na mjesec, a rjeđe od toga jedino su brodske linije kroz jutro, izvijestila je reporterka Dnevnika Nove TV Sanja Jurišić. ''Mi tražimo da nam daju trajekt ujutro za Zadar. I popodne nazad, da se možemo vratiti'', ističe Fatović.
Upiru Sestrunjci prstom i u Općinu Preko, pod čijom su kapom. ''Kad vi dođete u Preko, mislite da ste došli u Kaliforniju. A kad dođete u Sestrunj, kao da ste u Bukovici'', kazao je Švorinić.
