Jelena Bosančić: Nadam se kako će novootvorena škola mjuzikla postati novi rasadnik talenata!

"Ovo je samo jedan od mojih snova"

Splitska škola mjuzikla Perina svoja vrata otvara 1. listopada u Domu mladih Split. Osnivačica škole mjuzikla je svestrana Jelena Bosančić, članica Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.


Škola će svojim polaznicima u tri sata tjedno omogućiti razvoj glumačkih, pjevačkih i plesnih sposobnosti, a mi smo porazgovarali s Jelenom, koja nam je opisala svoj put i sve što planira postići s novootvorenom školom.

Što nam možeš reći o sebi?

-Zovem se Jelena. Imam 32 godine. Po struci sam redateljica i glumica, a po vokaciji i glazbenica.

Iako neko vrijeme nisam bila u Splitu, sada živim tu, vratila sam se jer jako volim svoj grad te sam zbog toga odlučila da promijenim situaciju u nekom segmentu u kojem to bude moguće.

Koju si srednju školu pohađala?



-Završila sam IV gimnaziju Marko Marulić.

Smatraš li da si tu dobila dobru podlogu za ono što je uslijedilo?



-Bila je to svakako dobra podloga nakon koje je uslijedila Akademija, bitno različita od srednje škole, ali ja jako volim svoju “pazarsku gimnaziju” koja me izbrusila u dosta smjerova, posebno dok sam svirala bubnjeve. Akademija je nešto potpuno novo, drugačije, a upisala sam ju kao prva generacije splitske Akademije. Diplomirala sam na tom fakultetu. Trenutno sam član Hrvatskoga narodnoga  kazališta u Splitu.

Kako bi opisala svoju ulogu u Hrvatskom narodnom kazalištu?

-Ja sam asistent redatelja u operi. Upravo je to mjesto bila moja velika želja, obzirom da sam posljednjih pet godina najčešće radila kao redatelj. U tom periodu surađivala sam sa nekim od najvećih imena, kako domaćih, tako i stranih, u glazbeno- scenskom svijetu.

Kada si već spomenula svoje mladenačke dane uz bubnjeve, možeš se malo osvrnuti na taj period?

-Pohađala sam nižu glazbenu školu Josip Hatze, svirala sam klavir i tada je moja profesorica klavira primjetila da po rukama imam žuljeve koje sam dobila dok sam kod kuće potajno svirala i bubnjeve. Tada sam se morala odlučiti između klavira i bubnjeva te sam neko vrijeme svirala oboje i gitaru. Tako pamtim svoje mladenačke dane i Split kao grad glazbe, bendova, izlazaka na Peristilu i slično.

Je li to znači da si ti u duši zapravo vatrena rockerica?

-Iako je to davno bilo, moglo bi se reći da je tako.

Možeš nam reći o čemu se radi u vezi ovoga što si ti nedavno pokrenula?

-Kao što sam već spomenula, ja sam tu svoju ljubav prema glazbi povezala sa ljubavlju prema sceni i glumom. Već u najranijoj fazi, odnosno na 4. godini Akademije, igrala sam ulogu Perine Štambere u Splitskom Akvarelu. U toj ulozi me možete pogledati i dan danas. Također sudjelujem i u opereti Mala Florami, gdje sam debitirala prošle godine kao Misili Bisili. To je bio moj nekakav logični razvoj te su upravo te glazbeno-scenske vrste bile mjesto gdje sam ja bila “doma”.

Vaš komentar na Kraljicu i Roko Roko?

-Prije predstave Roko Roko, radila sam prvu operu za djecu nakon 40 godina Mali dimnjačar. Nakon toga sam radila Roko Roko tatino oko, gdje su prvi put u državi na sceni sudjelovala samo djeca. Gostovali smo i na Šibenskom festivalu.

Zašto se ta predstava nije nastavila prikazivati, obzirom da većina kaže da je bila hit?

-Bila je hit te me i danas ljudi pitaju kada će se ponovno izvoditi. Veliki problem nastaje oko termina i velikih scena u HNK Splitu. Moja želja bi bila, ali ne samo zbog mene, već i zbog drugih ljudi, da imamo još jednu scenu. Ovisi hoće li se srediti Amfiteatar ili će Split dobiti još jednu scenu s kapacitetom od 400 ljudi. To je trenutno najveći problem. U protivnom, imaš predstavu koja “ne živi” i nemaš ju gdje izvoditi. Da zaključimo, najveći problem su termini HNK.

Nakon Roka Roka, poslije 95 godina smo izveli Kraljicu lopte, maestra Tijardovića, jedinu operetu u svijetu koja je posvećena nogometnom klubu. To je bio projekt Sveučilišta, Hajduka i HNK. Bila je to još jedna predstava većinski izvođena od strane studenata te uz nekoliko profesionalaca. Izvedena je na Poljudu te moram naglasiti kako je i to prošlo jako uspješno, a dobili smo i razne podrške sa različitih strana kako bi predstava nastavila svoj put, ali tu opet nastupa isti problem vezan uz scenu, termine i slično.

Obzirom da sam imala iskustva u radu sa različitim dobnim skupina, primjetila sam da kultnih škola, poput škole Mozaik, koja je iznjedrila velik broj naših estradnih umjetnika, više jednostavno nema. Ne postoje takve platforme na kojoj bi djeca učila i ples i glumu i pjevanje, obzirom da su naša djeca jako talentirana na tim poljima. Jednom prilikom, dječak Nikola rekao mi je kako će nastaviti glazbenu samo zbog mene i projekta Roko Roko. Djeci su potrebni uzori u tom smislu.

Nažalost, ona prava mjuzikl-kabaretska scena ne postoji u gradu. Poprilično zaostajemo za Zagrebom, koji ima scensko kazalište posvećeno mjuziklima, kao što je komedija. Imaju i jako dobre off-produkcije te još neke druge firme koje se bavi upravo time.

Ja sam otvorila školu mjuzikla pod nazivom “Perina” i posvetila sam ju svojoj ulozi i ljubavi prema Splitu i baštini.

U Perini sam osnivačica, voditeljica, redatelj i sve po potrebi. Moja ideja je učiti djecu podjednako i glumi i pjesmi i plesu. Surađujem i sa stručnjacima za ples, kao i sa onima za pjevanje. Ja ću s njima radili glumi i scenski pokret. Prvih par mjeseci ću nastojati prisustvovati svim satovima kako bih što bolje pratila razvoj te djece. Moj cilj je rad na jednoj ozbiljnoj razini, što podrazumijeva da neće biti upisa na pola godine, već nakon godinu dana.

Osim edukacijskog dijela škole, htjela bih otvoriti i ansambl škole mjuzikla. Radi se o jednom zanimljivom ansamblu koji sadrži plesače, glumce i glazbenike, koje ovaj grad još nije vidio na sceni dovoljno. Neki od njih su nam poznati, mladi, talentirali i jako zanimljivi ljudi, jako sposobni za izvedbu mjuzikla koji ne bi nimalo zaostajao za svjetskim scenama po kvalitetu.

Znamo da je novac naš osnovni problem i da ga uvijek nedostaje, nemamo prostore, nema produkcijske snage i slično. Mogu slobodno reći da trudom i radom ni to imamo u ljudima i definitivno možemo konkurirati. Bilo bi lijepo povući i ljude iz škole u ansaml te s njima raditi nekakve produkcije.

Smijem li reći da mi ovo zvuči kao popunjavanje jedne velike rupe u Splitu, a tu rupu popunjava osoba kojoj je to istovremeno i ostvarenje životnog sna?

-U pravu ste kada kažete da je to moj san, ali samo jedan od mojih snova. Za to se pripremam već posljednjih pet godina te je ovo ljeto za mene bilo presudno, rekla sam da ću se uhvatiti toga.

Svakako bih se zahvalila i kolektivu Style force, koji mi je omogućio da koristim veliki broj njihovih termina u Domu mladih. Već sam spomenula kako je upravo prostor danas najveći problem i bez prostora jednostavno ne možeš raditi ništa, a ne možeš ni isključiti financijsku konstrukciju te moraš imati nekakvu podršku. Ovo je sigurno ostvarenje moga sna i moj motiv je bio sociološke prirode, odnosno na taj način želim pružiti gradu nešto novo, nešto drugačije te kako bi oni imali gdje pokazati taj svoj talent.

Priča se da je dosta traženo i da je ostalo jos jako malo mjesta. Je li to uistinu tako?

-To je istina. Ne možemo primiti previše ljudi, a ove godine nismo imali audiciju. Vjerojatno ćemo ju imati dogodine. Za prvu dodinu rada nisam htjela imati audiciju jer mislim da se to sve iskristalizira s vremenom. Ostalo je još nekoliko mjesta u predškolskoj grupi, dok su osnovnoškolske grupe prepunjene. Zbog toga smo oformili i grupe 2 koje se također pune. Što se ide prema starijim uzrastima, to je strah veći. Oni se boje, ali su i te grupe relativno popunjene te je tu ostalo još nekoliko mjesta. Jedina grupa koja će s radom početi naknadno (odnosno neće početi s radom 1.10.) su studenti, zbog njihovih obaveza i početka akademske godine.

Što jedan polaznik može očekivati da će naučiti kroz godinu dana?

-Znat će nekakve temeljne pojmove po pitanju glume, bit će poprilično osviješten po pitanju svoga tijela i znat će ga koristiti u nekakvim baznim plesnim koreografijama. Tu podrazumijevamo osnove društvenih plesova, ali i osnove jazza, street plesova i osnove latin plesova. To zapravo i čini mjuzikl- fuziju svih stilova. Što se tiče pjevanja, savladat će osnovne vokalne tehnike (fokusiranje tona, intoniranje, impostirani glas i slično).

Svaki ovaj program maksimalno je prilagođen uzrastu kojem je i namijenjen pa tako od onih najmlađih očekujemo da će većinu toga savladati kroz igru, dok odrasli imaju dosta drugačiju tehniku.

Ne zvuči li ovo kao budući rasad talenata?

-Nadam se da će tako i biti!

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime