Kada bi ‘na prvu’ pokušali odgonetnuti gdje se jaslice iz naslovne fotografije nalaze, vjerojatno ne biste bili ni blizu jer su one dobro skrivene u jednom obiteljskom stanu na splitskim Blatinama. Da budemo iskreni, ne bi ni mi za njih saznali da nam na to nije ukazao splitski svećenik don Ante Žderić koji je već dugo vremena upoznat s radom ove skromne obitelji.

Toni Tašev, njegova supruga i dvoje djece više od sedam godina razvijaju i nadograđuju jaslice za koje je ideja nastala još u njihovom prošlom stanu, a sve kako bi se potakla kreativnost i interes djece, a to su, vjerujte autoru članka na riječ, zasigurno i uspjeli.

– Prvo je nastala planina s pećinom. Odmah mi je sinula ideja vode i pumpe, kako to inače biva s idejama, a kasnije se samo nadograđivalo. Kada smo prešli u ovaj stan prenijeli smo planinu, barem jedan manji dio nje jer je bila prevelika da sve stane, a ovo ostalo što vidite je nastalo nadograđivanjem posljednjih godina. Zadnje dvije godine najviše smo toga napravili jer su na tržište došli alati za oblikovanje stiropora, ali i figurice ljudi koji su živjeli u tom dobu, a kojih nije bilo za kupiti prije. Kako kome nešto padne napamet, pokušamo uklopiti i napraviti, jer ovo radimo zbog djece i oko njih se sve vrti, rekao nam je Toni Tašev. Naglasio je kako je prve jaslice vidio kod svog punca Luke koji ga je ponukao da svoje jaslice nastavi raditi i proširivati.

Prvi materijal koji su koristili su bile puzzle pa su od njih oblikovali zidove i ograde, ali zbog teške obrade kasnije su prešli na pur pjenu i stiropor.

– Ove godine smo radili vodopad za koji nam je trebalo desetak dana, a prošle godine za grad nam je trebalo sigurno mjesec dana. Uz pur pjenu i stiropor koristimo još i boje, silikon te foliju za ribnjake. Sve smo to radili od otpadnih materijala. Uz sve što kupite dobijete stiropor, a više vam odgovara da je nepravilnog oblika. Kada bi išli kupiti stiropor možete dobiti samo ploče. Važno je samo u glavi imati hoće li to biti most, vrata ili nešto treće. Pur pjena sama daje vizuru planine, a kasnije je trebate oblikovati i obojati. Ne treba se uopće razmišljati unaprijed. Tamo gdje pogriješite, napravite ponovno, zaključio je.


Kada smo ušli u sobu gdje se nalaze jaslice sva svjetla su se upalila pritiskom tipke na jednom daljinskom, a kako nam kaže gospodin Tašev to je uvelike olakšalo provedbu električnih kablova koji se ne smiju vidjeti i smetati vizuri, a za koje bi prije trebalo pola sata samo da se svi isključe iz utičnice pa onda ponovno uključe.

Veliku ulogu u svemu imaju i njegova djeca Lovre (12) i Ivana (10) za koje su ove jaslice i napravljene, a oni sada na brojne načine pomažu u nastajanju, ali i razvitku jaslica.

– Meni su jaslice izvrsne. Tata bi mi pokazao kako radi kule pa bi ja to ponovio i tako sam učio. Jednom smo ja i sestra ugledali svjećice koje su ličile na uličnu rasvjetu pa smo tati predložili da bi se i to moglo iskoristiti, rekao nam je Lovre. Njegovo mlađa sestra Ivana zadužena je za bojanje. – Ja volim bojati pa bi to naviše radila, a najteže je obojati rupice u ciglama jer trebamo razrijediti boju dovoljno da uđe u pukotine, a ne toliko da bude presvijetla, rekla je Ivana.

Za kraj, naši sugovornici su svima poželjeli sretan i blagoslovljen Božić te puno zdravlja i sreće!



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime