Tim Hitne helikopterske medicinske službe (HHMS) Dubrovnik u ponedjeljak je zbrinuo mladu državljanku Malte kojoj je pozlilo nakon izrona s 19 metara dubine u mjestu Pomena na otoku Mljetu. Dojavu da osamnaestogodišnja roniteljica osjeća opću slabost i trnce u rukama tim je zaprimio u 18:46 sati, u zraku su bili već u 18:51, a na intervenciju su stigli u 19:25 sati. Nakon pružene hitne medicinske skrbi, pacijentica je prevezena na Klinički odjel za neurologiju KBC-a Split gdje je predana na daljnje liječenje. Mlada je roniteljica prošla nekoliko tretmana u barokomori nakon kojih se osjećala znatno bolje.
Ova vijest možda bi prošla kao i sve druge da se vrlo sličan slučaj nije dogodio samo dan poslije, ovog utorka. Tim Hitne helikopterske medicinske službe (HHMS) Dubrovnik ponovno je morao intervenirati jer je određene simptome nakon izrona osjetila još jedna državljanka Malte, ovoga puta maloljetna! Slučaj se dogodio na istom mjestu kao u ponedjeljak, u Pomeni.
Tko smije obavljati ronilačku djelatnost na Mljetu?
Helikopter Hitne medicinske službe pri prevoženju osoba sa simptomima dekompresijske bolesti ne smije letjeti iznad visine od 300 metara, a najčešće se radi o visini od svega 100 metara od razine mora.
"Kada si na otoku i kada uočiš i najmanji znak problema - ne čekaš" - kazuje nam sugovornik i dodaje da na cijelom otoku koncesiju za ronilačke aktivnosti ima samo ronilački centar Aquatica Mljet, ali da, nažalost, razne ilegalne aktivnosti vezane uz ronjenje nisu nikakva rijetkost na Mljetu. Ako se zna da su cijene ronilačkih tečaja sve samo ne male, a mogu se kretati i do nekoliko tisuća kuna, jasno je zašto je ovo područje pogodno za razne malverzacije. Inače, zapisnike o incidentima na Mljetu napravili su službenici Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.
U razgovoru za naš portal više djelatnika koji godinama sudjeluju u sličnim intervencijama naglasili su da u svojoj karijeri nikada nisu doživjeli da se gotovo identičan slučaj dogodi dva dana zaredom, na identičnoj lokaciji. "Bilo bi nevjerojatno da se radi o slučajnosti" - kažu stručnjaci. Kako doznajemo, oba ova incidenta dogodila su se u sklopu događaja koje je organiziralo Društvo istraživača mora - 20000 milja. Društvo ima sjedište u Zadru.
Čižmek: Upozorili smo studente nakon prvog incidenta...
Tragom te informacije, za komentar incidenata upitali smo Hrvoja Čižmeka, predsjednik ovog Društva i jednog od organizatora biološko-istraživačkog kampa na Mljetu koji je, među ostalim, ugostio i mlade Maltežanke koje su nakon ronjenja završile su splitskom KBC-u. Tvrdi da su nakon prvog incidenta svi studenti obaviješteni da ne rone ako nisu u potpunosti psiho-fizički spremni.
- Sa svim našim instruktorima i voditeljima ronjenja je dogovoreno da idući istraživački zaroni ne budu preko 10 metara dubine da se u potpunosti onemogući pojava dekompresijske bolesti - kaže nam Čizmek, inače biolog s 18 godina iskustva u ronjenju, instruktor ronjenja i tehnički ronilac.
Kako se javlja dekompresijska bolest?
Dekompresijska bolest se teško može javiti pri ronjenju na dah, a u 99 posto slučajeva ona se pojavljuje pri korištenju boca s kisikom. Simptomi dekompresijske bolesti se najčešće javljaju kada se pod vodom uzima stlačeni zrak, i ako se dugo boravi na dubini pa se naglo izroni, tada se oslobađaju mjehurići dušika. Kod ronjenja na dah se ne uzima stlačeni zrak i jako kratko se zadržava na dubini. Da nije tako, svi bi podvodni ribolovci imali dekompresijske bolest. Ronjenje na dah i s bocama kisika ima i bitnu razliku kada je u pitanju odgovornost; kod ronjenja na dah odgovornost je osoba koja zaranja, a kod korištenja boca s kisikom postavlja se pitanje odgovornosti treće osobe u slučaju komplikacija.
Čižmeka smo pitali da nam pojasni kako se dogodio incident s prvom curom.
- Roniteljica koju su u ponedjeljak prevezli helikopterom iz Pomene zadobila je dekompresijsku bolest iako je ronila u iznimno konzervativnom režimu ronjenja te poštivajući sva pravila i preporuke prilikom izrona. Struka pretpostavlja da je dekompresijsku bolest dobila zbog miješanja venske i arterijske krvi u srcu uzrokovanog nepotpunim zarastanjem otvora između dviju strana srca - govori nam Čižmek, dodajući da se ovo nepotpuno zarastanje srca može utvrditi u oko 30% ljudske populacije i da se samo kod rijetkih ronioca manifestira u obliku dekompresijske bolesti, isključivo u trenucima većeg napora.
- Utvrđivanje postojanje otvora je relativno neugodan proces jer se mora raditi ultrazvuk kroz jednjak zbog položaja lokacije otvora te organizacija DAN još uvijek ispituje učestalost pojavljivanja dekompresijske bolesti ne bi li preporučila svim roniocima pregled za ovu pojavu. Napominjem da se ovdje ne radi o srčanoj mani već pojavi koja zahvaća oko 30% ljudske populacije i u vrlo velikom postotku ne uzrokuje nikakve probleme - tvrdi Čižmek. Dodaje da je roniteljica u utorak prijepodne otpuštena iz bolnice, da se osjeća se dobro i da danas putuje kući na Maltu.
Naravno, zanimalo nas je i što se dogodilo s drugom roniteljicom.
- Radi se o 17-godišnjoj Maltežanki, prijateljici i kolegici prve unesrećene roniteljice. Požalila na bolove u donjem dijelu prsišta, odnosno u predjelu dijagrame. Roniteljica je u utorak ujutro ronila na maksimalnoj dubini od 8 metara oko 45 minuta, a nakon 2 i pol sata se požalila na umor i navedenu bol. Po proceduri, uslijed bilo kakvih bolova i poteškoća nakon zarona treba se napraviti neurološki pregled te po potrebi preventivni tretman u barokomori. Liječnici s otoka Mljeta su pravilno postupili te su, zbog prethodnog događaja, još jednom pozvali helikopter za brzi transport u KBC Split. Roniteljica je pregledana i odradila je kratki preventivni tretman u barokomori te je ostavljena na promatranju u KBC-u Split - tvrdi predsjednik Društva istraživača mora 20000 milja.
Sreća je da su svi dobro, ali ostaju pitanja...
Sve ovo otvara brojna pitanja, a samo su neka od njih: kakvi je cilj organiziranog projekta ronjenja sa studentima, o kakvim se studentima točno radi, zašto se maloljetna osoba satima nalazila pod morem, koja je uloga instruktora ronjenja u cijelom projektu? Odgovori na ova pitanja odagnali bi i najmanju sumnju da se na Mljetu zadnjih dana dogodilo nešto što se nije trebalo dogoditi. U cijeloj priči najvažnije je da se cure osjećaju dobro i da će brzo svojim kućama. Težih posljedica, srećom, nije bilo.
A ako ovaj članak bude zaslužan da se "sutra" ne ponovi scenarij s Mljeta, onda je ispunio svoju svrhu.
