-Ne znam zašto je nekim “navodnim” ljevičarima uzvik “Za dom spremni!” sporan. Meni uopće nije. Za mene je on sinonim veleizdaje hrvatske državotvorne ideje jer oni koji su se tada njime koristili izdali su hrvatski narod pristajanjem na antihrvatske granice (eufemizam za prodaju teritorija) i služenjem fašističkim interesima, a onda su spašavajući vlastitu kožu napustili taj isti narod i gurnuli ga u vlastitu tragediju- rekao je Tomislav Bogović, član Vijeća Gradskog kotara Pujanke.
-Za Vas premijeru, koji ste “istinski” desničar, zanimljiv je diplomatski ples po žici Vaše neupitne retoričke discipline uvijek kada treba pomiriti nepomirljivo. Bolje rečeno, relativizirati krivnju i revidirati povijesnu istinu. Ne znam koliko ste sami sebi politički uvjerljivi, ali sa sigurnošću mogu ustvrditi kako ste u svom populističkom narativu između umišljenosti jednog cara i dječje naivnosti ipak razgoljeni (“Car je gol!”) pogotovo jer u izjavama često ističete kako je zadaća vlasti smanjivanje podjela u društvu, a to na Vašem osobnom primjeru ne vidim (ali sigurno ću progledati nakon parlamentarnih izbora)- nadodaje.
-A, kako bih Vas pokušao pobijediti Vašim vlastitim oružjem, upućujem Vas na ostavštinu prvog hrvatskog predsjednika i predsjednika HDZ-a Franje Tuđmana pa kad apsolvirate ove povijesne lekcije onda možda i priznate kako ste bili žrtva moralne ucjene vlastite političke ambicije. Jer, ljudski je nadati se- poručio je.
– Ja znam da je među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali začuđujuće je da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. Što bi bilo od Njemačke da se nastavila na crnokošuljaškim i smeđekošuljaškim tradicijama? To je bila jedna od glavnih smetnji za međunarodno priznanje Hrvatske. To je nešto što svijet ne može prihvatiti. Današnji svijet se gradi na načelima one antifašističke koalicije. Traži se demokratski poredak iz mnogih razloga- naglašava.
-Vi mladi to ne znate, i povijest još nije o tome progovorila – bilo je krvavog gušenja stvarne i tobožnje kontrarevolucije nekih godinu-dvije nakon rata. No, to su zakonitosti svake revolucije… To važi i za Francusku revoluciju. To podjednako važi za hrvatsko i za slovensko tlo, itd. Tito je suodgovoran za takvo revolucionarno obračunavanje sa svojim protivnicima, ali – osobno – Tito nije bio čovjek koji je naređivao umorstva ili poticao na njih, niti je radio ono što znamo da se događalo u Sovjetskom savezu s gulazima- kaže Bogović.
