Dalmacija Danas prati još jedno izdanje manifestacije Splitski cvit. Osmi put zaredom će biti nominirano i javnosti predstavljeno deset kandidatkinja – latica grada Splita, a finalna manifestacija proglašenja pobjednice bit će upriličena 8. ožujka 2020. godine.

Prva kandidatkinja koju predstavljamo je Livija Plančić, predsjednica udruge Bijeli krug Hrvatske za koju njene kolegice kažu kako je vrijedna i nesebična sugrađanku koja je svojim aktivizmom i plemenitim radom pomagala i pomaže pojedincima i grupama sa društvenih margina te time čini grad Split boljim mjestom. U tu svrhu je i osnovala udrugu za pomoć žrtvama Bijeli krug Hrvatske i angažirala stručnjake i volontere kako bi se svakom potrebitom pojedincu ili grupi nakon doživljenog nasilja pružila psihološka i pravna podrška.

Tko je Livija Plančić?

Livija Plančić rođena je 22. prosinca 1969. godine u Vrgorcu. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Splitu i završila dodatno psihološko-pedagoško obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Splitu. Prvo zaposlenje je bilo u veletrgovinskoj firmi u Splitu gdje je obavljala financijsko-komercijalne poslove, nakon čega se zapošljava u sustavu obrazovanja i dvije godine radi kao srednjoškolska profesorica ekonomske grupe predmeta u Ekonomsko-birotehničkoj školi i Turističko – ugostiteljskoj školi u Splitu. 1997. godine zapošljava se u Ministarstvu unutarnjih poslova gdje obavlja poslove na više radnih mjesta, trenutno na Odjelu za izvještajnu analitiku i odnose s javnošću Policijske uprave splitsko-dalmatinske. Humanitarni rad snažno obilježava njen društveni angažman, osobno i kroz rad u civilnom sektoru.

2011. osnovala je udrugu „Bijeli krug Hrvatske“ i ušla u članstvo zajednice udruga Bijelog kruga diljem Europe za zajedničkim ciljem pomoći svim žrtvama nasilja, a posebno najugroženijim skupinama kao što su žene, djeca i starije osobe.
Danas je ta udruga prepoznatljiva na području zaštite žrtva nasilja, ali i tretmanskog rada sa počiniteljima nasilja u obitelji kako bi se sveobuhvatno pristupilo suzbijanju nasilja u obitelji.

– Posla je jako puno kao i osoba koji dođu u Udrugu, aktivnosti koje radimo su jako raznolike i široke; odrađujemo aktivnosti ne samo unutar savjetovališta već i šire u smislu promovaranja prava žrtava i analiziranja zakonske regulative što naše što europske. Isto tako pokušavamo pomoći žrtvi i kada završe sve procedure, a koje je čekaju – bilo kazneno bilo prekršajno ili u bilo kakvom drugom postupku.

Uz žrtve nasilja svih vrsta, prepoznaju se i druge grupe ugroženih sugrađana i njihove potrebe na koje se također želi odgovoriti. To je primarno pomoć pri zapošljavanju. Svjesni činjenice velikog broja nezaposlenih osoba, posebno starijih dugotrajno nezaposlenih, kao i onih koji žive na rubu siromaštva i korisnici su zajamčene minimalne naknade, među kojima je velik broj žrtava nasilja, Udruga je povukla sredstva Europskog socijalnog fonda za projekt „Škola za život“ kroz koji će im olakšat pristup tržištu rada. U tijeku je osposobljavanje 20 osoba za deficitarna zanimanja – pomoćnik u nastavi, pomoćni kuhar i njegovateljica. U idućoj fazi će se ponuditi mogućnost pohađanja tečaja stranog jezika i osnova informatike. Osigurat će se također i usluga mentorstva za socijalno uključivanje što je nova usluga Udruge koja će biti kontinuirano dostupna našim sugrađanima i nakon dovršetka projekta.

– Obzirom da se kroz naš rad iskristalizirao problem ekonomske ovisnosti same žrtve, tj.nemogućnosti zapošljavanja i sudjelovanja na tržištu rada krenuli smo i u tom smjeru u smislu samih omogućavanja prekvalifikacije, stjecanja novih znanja i vještina što za njih, a što i za druge kategorije. Proširili smo aktivnosti na osobe kojima su potrebna takva znanja i vještine, a koji nisu same žrtve, ali su žrtve sustava. To su dugotrajno nezaposlene osobe ili osobe koji su primatelji zajamčene minimalne naknadne, dakle osobe koje su na rubu siromaštva tako da je i tu velik posao koji se odrađuje. Nas je jako malo obzirom na taj cjelokupni posao, pet zaposlenih. Imamo i volontere ali nedovoljno je to da bi se pokrio cijeli aspekt aktivnosti – objašnjava nam Livija.

Odakle želja za pomaganjem drugima kroz humanitarni rad? 

– Oduvijek sam imala u sebi želju da pomažem, da svoje aktivnosti proširim izvan svog osobnog kruga, da se angažiram u nekom cilju zadovoljavanja javnog interesa. Meni je želja cijeli život bila ne samo humanitarno raditi nego društveno djelovati. To je nešto što je dio mog bića samo mi je bilo potrebno iznaći načina na koji to modelirati, prilagoditi potrebama lokalne zajednice.

U trenutku osnivanja Bijelog kruga 2011. godine osjetila sam da unutar te ciljane skupine, unutar žrtava ovaj prostor je bio deficitaran socijalnim uslugama koje bi ih pratile, koje bi im bile podrška kroz taj njihov hod kroz insitucije i kroz rješavanje i suočavanje s brojnim problemima s kojima se suočavaju i mimo tih institucija. Te godine sam procijenila da smo tanki a da je aspekt potreba jako velik i stoga je išla inicijativa za osnivanjem udruge. Potaknuta sam i od strane sličnih organizacija u europskim zemljama pa je tako nama nekakva mentorska organizacija i po samom imenu i po aktivnostima koje se bave ovom problematikom bila organizacija Bijeli krug Njemačke. To ej organizacija koja preko 40 godina pruža podršku žrtvama diljem Njemačke i rade na jedan način kojeg mi želimo primijeniti kao dobru praksu – kazala je predsjednica Bijelog kruga Hrvatska.

Poticaji iz inozemstva ali i nedostatak usluga na lokalnoj razini, Livijina želja da se nešto korisno i novo i upotrebljivo primijenim i kod nas urodili su plodom. Već smo istaknuli da je danas splitska udruga Bijeli krug prepoznatljiva na području zaštite žrtva nasilja, ali i tretmanskog rada sa počiniteljima nasilja u obitelji kako bi se sveobuhvatno pristupilo suzbijanju nasilja u obitelji.

Žene šute: “Ne bojte se, govorite, tražite pomoć”

Osvrnuli smo se na problematiku koja je napokon došla u središte javnosti, ali još uvijek nedovoljno. Riječ je o šutnji žena za koju Livija kaže kako je to ne iznenađuje i kako sumnja da je ta šutnja znak nepostojanja problema. Livija smatra da sustav ne čuje žene, u smislu da ih ne prepoznaje kao žrtvu.

– Žene su svugdje izložene mobingu ali sustav nije postavljen tako da ih čuje i da im pomogne. Situacija sada već ide malim koracima naprijed. Kada gledamo današnje vrijeme i vrijeme prije 10 godina onda možemo globalno reći da se žene ohrabruju, da one sve više dižu svoj glas, prijavljuju ili uopće ustaju za svoja prava. Iako još uvijek bez obzira na to,  činjenica jest  da mi živimo u društvu u kakvom živimo, da je to patrijahalno okruženje koje uvijek, formalno ili neformalno, štiti muški rod i da je njima puno lakše u životu. To je naša realnost s kojom se suočavamo.

Idemo malim koracima naprijed ali potrebno je puno više raditi na tome kao što je potrebno više i našeg osobnog angažmana kao žena; biti vidljive, transparentne, biti glasne. Još uvijek kada se radi o ovoj problematici nasilja i o obiteljskom nasilju, svjesni smo da se žene vrlo rijetko i vrlo kasno zapravo odlučju na to. Prolazi i dugi niz godina, primjer je gospođa koja je u 65. godini života nakon dugogodišnjeg trpljenja odlučila prijaviti muža i ići u rastavu braka.

Mi kao Udruga i ja osobno bih poručili: “Ne bojte se, govorite, tražite pomoć, uvijek će vam netko biti podrška ali samo morate izreći to što vas muči i krenuti u rješavanje problema.”

Uvjerljivi su i impresivni statistički podaci o broju slučajeva u kojima je Udruga pomogla pojedincima, pa je tako zanimljiv slučaj osobe koja je nakon obiteljskog nasilja bila na rubu sloma. Uz pomoć Udruge je dobila psihosocijalnu podršku, pronašla posao i danas je sposobna suočiti se sa svakodnevnim izazovima.

– Tako je u 2018. zabilježeno 406 korisnika naših usluga (pravna pomoć 202 osobe, psihosocijalna podrška 204 osobe), dok su u deset mjeseci 2019. zabilježena 272 korisnika (pravna pomoć 148 osobe, psihosocijalna podrška 124 osobe). Bilježi se, nadalje, 120 počinitelja nasilja u obitelji koji su ušli u psihosocijalni tretman putem zaštitne mjere Prekršajnog suda u Splitu (od kojih je 100 odrađenih a 20 još u programu) – iznijela nam je podatke.

Obzirom da je kroz udrugu prošlo puno osoba, kakve su povratne informacije? 

Stručni tim Udruge i volonteri pomažu žrtvama nasilja u svladavanju trauma i povratku u normalan život. Način rada sa žrtvama kao posebno osjetljivom skupinom usklađen je sa europskim standardima kvalitete u pružanju socijalnih usluga žrtvama što dokazuje Certifikat kvalitete naše usluge zaslužen prošle godine od krovne europske asocijacije za podršku žrtvama Victim Support Europe. Udruga time postaje prva organizacija civilnog društva sa europskim standardima za rad sa žrtvama.

– Vrlo rijetko postoje osobe koje će nama javiti jedan put u smislu da dođu i informiraju se, to su osobe se vraćaju često, osobe koje su u kontaktu s nama duže vrijeme, kojima treba pomoć ne samo u jednom aspektu u jednoj životnoj situaciji več su tu brojni problemi bilo da se radi o njima osobno, o djeci, skrbništvu, postupcima pred Centrima, ako prijava ide pred DO ili Prekršajni sud, ako im treba pomoć ili pratnja za sud,…u svim tim situacijamami im kao osobe od povjerenja pokušavamo smanjiti traumatizaciju koju prolaze kroz sve to. To su osobe s kojima mi postanemo dio njih, oni dio nas. Tu sigurno ne prestaje tako lako ta veza – ističe Livija.

U želji da se primjene dobre europske ideje u hrvatsku praksu predsjednica Bijelog kruga hrvatska inzistirala je na učlanjenju Udruge u europsku zajednicu udruga Victim Support Europe koja se bavi promoviranjem prava žrtava i ujednačavanjem zakonodavstva i postupanja prema žrtvama u odnosu na sve zemlje članice EU. Da je njen rad prepoznat pokazuje činjenica njenog izbora u Izvršni odbor Victim Support Europe.

Uz brojne obveze imate li uopće slobodnog vremena za sebe? Posao u MUP-u, Udruga?

– Sve je stvar dobre organizacije, za sve se ima vremena ako se želi. Motivacija i dobra organizacija su stvar uspjeha. Imam dobru podršku kolega iz MUP-u, a po prirodi posla moramo surađivati i kao Udruga jer bez te suradnje nema ni umrežavanja, ne samo policije nego svih institucija kao ni kvalitetne pomoći podrške žrtvi, to je svima jasno. Od svojih kolega u policiji imam podršku za taj svoj rad i smatram da zajednički možemo puno toga i u budućnosti napraviti i poboljšati suradnju.

Sto se tiče posla u Udruzi, stalno sam u kontaktu s momcima i curama iz Udruge, barem preko mobitela ako nisam fizički u Udruzi. Kroz jutro odem do Udruge dok je poslijepodne posvećeno papirologiji; odrađuju se projekti, pripremaju se teme za konferencije,… toga ima ali nije nemoguće da se sve izbanlasira.

U vrijeme koje je ipak posvećeno samo njoj, Livija se bavi sportom, druži s prijateljima, skokne posjetiti i pokoju izložbu.

– Ja sam sportašica, bavim se trčanjem. Trčim dugi niz godina, svaki vikend sam na Marjanu, a i češće ako stignem. Družim se s prijateljima i volim s njima razmijeniti mišljenja jer potreba je da se ‘ustali vaga’. Ako si previše tokom tjedna zaokupljen temama koje nisu baš ni bajne ni sretne treba vam neka protuteža, nekakva komunikacija s drugom vrstom ljudi ili otići na izložbu, prezentaciju knjige,… u tom dijelu mogu reći da pokušavam napraviti balans u svom životu.

Kako ste se osjećali kada ste saznali da ste odabrani među deset najboljih za priznanje Splitski cvit?

Bila sam počašćena tom nominacijom. Ta nominacija je i možda rezultat praćenja mog rada. U zadnje vrijeme se skupilo tih dobrih rezultata, pratio se razvoj svega toga, što mene osobno što organizacije Bijelog kruga. Drago mi je i veselim se – kazala je za kraj našeg razgovora Livija Plančić koja je, još jednom istaknimo, stvorilai udrugu iz ničega i dovela je do prepoznatljivog partnera institucijama države odnosno pravosudnim tijelima.

Livija Plančić osjetila je kako institucije nemaju mogućnosti, a često im nije ni prioritet baviti se problematikom žrtava nasilja, pa je osnivanjem udruge željela to promijeniti i potaknuti društveni senzibilitet za ovu tematiku. O uspjehu ukazuje suradnja sa policijom, pravosuđem, centrima za socijalnu skrb, tako i sa medijima i drugim organizacijama s kojim inicira partnersku suradnju u rješavanju ovog sve većeg društvenog problema.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime