U prekrasnom ambijentu Stare gradske vijećnice u Splitu predstavljena je, u sklopu 35. Marulićevih dana, zbirka poezije Ivana Mršića. Knjigu pod nazivom "Sloge ljubvene" priredio je Tomislav Bogdan, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Upravo zahvaljujući ovom Splićaninu sa zagrebačkom adresom Mršićevi stihovi otrgnuti su zaboravu.
Knjigu su predstavili Tomislav Bogdan i urednik Bratislav Lučin, a izdana je u nakladi Književnog kruga Split. Dvorana na drugom katu Stare gradske vijećnice bila je pretijesna za sve one koji su poželjeli čuti nešto više o pjesmama paškog pjesnika koji je živio u 17. stoljeću.
"Što se tiče Tomislava Bogdana, on je redoviti prof. na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, bavi se ranovjekovnom književnošću, starijom lirikom, u prvom redu ljubavnom. Objavio je nekoliko desetaka svojih radova i tri autorske knjige. Priredio je nekoliko izdanja starih pisaca, a najnoviji je njegov priređivački rad ova knjiga pjesama Ivana Mršića", kazao je uvodno Lučin.
Kaže da je Bogdan o Mršiću objavio niz članaka, kao i dvije studije.
"Ivan Mršić bio je pripadnik ugledne pučanske obitelji i služio je kao kapetan u konjaništvu bana Nikole Zrinskog. O njegovom životu ne zna se mnogo. Ono što je za nas zanimljivo jest da je 1647. godine u Veneciji objavio dvije zbirke pjesama. Jedna je ova pred vama u novom izdanju, a druga je Mantinjade. Treći izvor njegovih pjesama nalazi se kao dio zbornika koji se čuva u arhivu u HAZU-u, u njemu se ne ponavljaju pjesme iz dviju objavljenih knjiga. Njegov opus obuhvaća nešto više od 320 pjesama. Tek manji dio je do nedavno bio dostupan, ostao je nedovoljno istraživan. Oba mletačka izdanja dugo su bila skrivena, a jedini sačuvani primjerci su netragom nestali sredinom 20. stoljeća. Sretne okolnosti koje su to promijenile čut ćete od Tome Bogdana", kaže dalje Lučin.
Kaže da je Ivan Mršić ljubavni pjesnik koji ima "specifičan leksik i vrlo osoben način izražavanja pa ponekad nije jasno je li riječ o nepoznanici koja se tiče pogreške u tisku ili autorske idiosinkrazije".
Inače, knjiga osim priređene poezije, sadrži uvodnu studiju. U njoj je i rječnik koji pomaže da čitatelji lakše razumiju Mršićeve stihove.
"Tomislav Bogdan smješta Mršića na vidljivo mjesto hrvatsko povijesno-književne panorame. Upotpunjuje tu panoramu jednom pjesničkom egzistencijom iz stoljeća u kojem čakavsko pjesnikovanje posustaje s prostora s kojeg je do nas doprlo malo pjesničkih glasova. Zbog toga je ovo iznimno važno i drago mi je da se objavilo u ediciji Kritička izdanja. Smatram da je ova knjiga zaista vrijedan doprinos povijesti hrvatske književnosti, očekujemo da ćemo još nešto od Mršićevih neobjavljenih tekstova dobiti u ruke u neko dogledno vrijeme", kaže za kraj urednik Lučin.
"Moj odnos s Mršićem traje već neko vrijeme. Meni je laknulo što je ova knjiga objavljena jer mi je Mršić dugo ležao na savjesti. Ja sam te pjesme dobio u obliku fotoprimjerka knjige kojoj nije moguće ući u trag prije 20 godina i jedina sam osoba koja posjeduje tu knjigu. Sada sam objavljivanjem ovoga izdanja odradio dug prema tom pjesniku, ali i prema kulturnoj javnosti i to na način koji mi se čini primjeren takvom opusu, onako kako sam zamislio da treba - sa opsežnom uvodnom studijom, sa bogatim rječnikom koji će čitatelju pomoći da se snađe u tim mjestimice neprohodnim tekstovima i sa kritičkim aparatom koji će pomoći pripadnicima užeg stručnog polja. Što se tiče povijesti moga odnosa s Mršićem, ukratko to je priča koja ima detektivske elemente, peripetije i zaplete", kazao je na početku svoga obraćanja prisutnima Tomislav Bogdan.
Kaže da je njegova opčinjenost Mršićem počela nakon što je postao asistent na fakultetu.
Dvije knjige ljubavnih pjesama Ivan Mršić objavio je u 70 i nekoj godini.
"Očito je time htio sačuvati uspomenu na sebe za sljedeće generacije. Smatrao je to vrijednim čuvanja, valjda je htio izbjeći da mu se pjesme sasvim izgube, a to bi se vjerojatno i dogodilo", kaže Bogdan o autoru.
Pojasnio je zatim kako je, u vrijeme bez pametnih telefona i interneta kakvog danas poznajemo, tragao za knjigom. Na kraju je dobio fotokopiju knjige koja mu je pomogla da sačuva uspomenu na Ivana Mršića.
"E sad, zašto je meni toliko dugo trebalo da je u potpunosti priredim? Ja sam u dva navrata, 2003. i 2008. godine priredio nekoliko pjesama, ukupno 30 iz te knjige. Popratio sam ih studijama i oba puta sam odustao od priređivanja cijele knjige. Nekoliko puta sam se vraćao toj kopiji i svaki bih put odustao, a ja nisam malodušan čovjek kojem nedostaje upornosti. Oba puta sam bio obeshrabren i zaključivao da nisam dorastao tom zadatku, prije svega iz jezično povijesnih razloga. Činilo mi se da je taj njegov jezik toliko neobičan da pred mene postavlja nerješive poteškoće. I onda sam povremeno sebe testirao, vraćao bih se sadržaju te knjige, pokušao bih transkribirati nekoliko pjesama i tako sam sebe iskušavao dok prije godinu-dvije nisam zaključio da sam sazreo za taj zadatak i da ću ga moći kvalitetno obaviti. To sam shvatio kada sam prije dvije godine ponovno pažljivo pročitao tih 30-ak pjesama koje sam ranije objavio i bez poteškoća sam primijetio koja bih mjesta drugačije pročitao, kako bi ih ispravio", kaže Bogdan.
Kaže zatim da je Mršić neobičan pjesnik, usamljen primjer sa područja Paga, kao i da je jezično najbliži zadarskim autorima s kraja 16. stoljeća i možda srednjedalmatinskim autorima iz prve polovice 17. stoljeća.
Ispričao je i koliko je problema imao s jezikom tog vremena, zbog čega je i napravio bogat rječnik, kao i sa brojnim greškama u izvornom djelu.
"Dok sam razriješio sva ta problematična mjesta, trebalo mi je mnogo vremena, a na nekim mjestima nije bilo lako biti siguran što se zaista dogodilo - je li bila riječ o pogrešci slagara ili je riječ o tome da je pjesnik zaspao pa je dodao slog viška ili ga je oduzeo ili zamijenio. To su poteškoće koje su moj posao odložile do onoga trenutka dok nisam pomislio da sam dorastao tom zahtjevnom zadatku", kazao je za kraj Tomislav Bogdan te najavio da će prirediti i drugu Mršićevu knjigu koja je objavljena iste godine - riječ je o knjizi Mantinjada.
