Suzana Kačić-Bartulović, predsjednica Savjeta za obrazovanje GO SDP-a Split, u današnjem priopćenju osvrnula se na aktualnu situaciju s koronakrizom uoči početka još jedne nastavne godine.

Priopćenje prenosimo u cijelosti.

“Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi razlikuje školsku i nastavnu godinu. Prema članku 48. stavak 1. “školska godina započinje 1. rujna, a završava 31. kolovoza”. Pet dana prije kraja jedne itekako turbulentne i početka nove školske godine, a usred novog vala pandemije, vladajući su i dalje bez jasnog plana pri čemu se fokus prebacuje na opremu, maske i vizire, no i dalje se ne zna tko bi to sve trebao platiti, pri čemu nitko ne odgovora jasno na pitanje: što s obrazovanjem?!

Od početka opasnosti od pandemije predlagali smo rješenja pa i dalje inzistiramo na osnivanju Kriznog stožera za obrazovanje koje bi koordiniralo s Nacionalnim stožerom i HZJZ, ali prije svega tražimo angažman osnivača oko osiguravanja sredstava za zaštitu svih uključenih u odgojno-obrazovni proces, a ne i da teret nabavke padne na leđa roditelja i djelatnika u odgojno-obrazovnim ustanovama. Također, tražimo detaljno izvješće koliko je novaca osigurano za zaštitnu opremu, od koga i kako se oprema naručuje i hoće li resorno ministarstvo omogućiti roditeljima smanjenje troškova nabavke knjiga i pribora jer ako će dio nastave biti na daljinu udžbenici i radne bilježnice bi svima trebali biti dostupni i u digitalnom obliku.

Podržavamo mjere HZJZ u kojima je i prijedlog SDP-a o parcijalnom uvođenju mjera zaštite od pandemije, ovisno o broju zaraženih u regijama, županijama, općinama, ali za normalizaciju škole potrebno je prilagoditi odgojno-obrazovni proces pandemijskim uvjetima. Prozivamo osnivače odgojno-obrazovnih ustanova, Grad Split i Splitsko-dalmatinsku županiju jer se još uvijek nisu osnovale službe za pomoć kod provedbe najavljenog mješovitog modela nastave. I dalje sav teret neizvjesne školske godine ostaje na odgajateljima, učiteljima, nastavnicima i profesorima koji su opet prisiljeni intuitivno procjenjivati metode i vrjednovanje učenika. Što učenici, roditelji i nastavnici misle i što predlažu nismo čuli, a iza nas je šest mjeseci rada koji mnogi nisu lagano i bez problema prošli, stoga smatramo da u sve procese u odgojno-obrazovnim ustanovama treba obavezno uključiti stručno-pedagošku službu, posebno psihologe.

Većina splitskih osnovnih i srednjih škola rade u dvije smjene, većina ima više od 500 učenika te zbornice s više od 50 djelatnika. Naravno da trebaju puno više pomoći oko organizacije nastave od manjih sredina pa tražimo odgovor gdje je i u čemu je pomoć osnivača? Kako organizirati rad u jednoj smjeni, ako nema uvjeta za to? Za provedbu mjera čišćenja i dezinfekcije škola važno je tehničko osoblje kojeg itekako nedostaje u velikim školama i koje se može zaposliti samo uz dopusnicu osnivača. Tko će osigurati dovoljno zamjena ako se nastavnici, od kojih su mnogi u rizičnoj skupini, zaraze virusom na radnom mjestu i hoće li ih država poslati na bolovanje uz najavljeno smanjenje plaće?

Konkretno, od 29 osnovnoškolskih ustanova (28 OŠ + Centar za autizam) tek njih 7 radi u jednoj smjeni, 14 škola u dvije smjene, a čak 7 škola u tri smjene.

Školska infrastruktura je također neprilagođena uputama Stožera. DPS (pedagoški standard) propisuje barem 2,5m2 po djetetu, a u stvarnosti to izgleda ovako: OŠ Mertojak ima 1,5 m2 po djetetu (ovdje je došlo do promjene na bolje jer je dio učenika prešao u OŠ Žnjan-Pazdigrad, OŠ Mejaši ima 1,67m2 po djetetu sa snažnim trendom povećavanja broja učenika i rad u tri smjene, a čak 10 škola navodi da nije zadovoljno prostornim kapacitetima (uz opadanje broja učenika).

Sve splitske srednje škole rade u dvije smjene, a neke dijele dvorane za TZK koje su većinom u derutnom stanju.

Slušamo g. Capaka i mišljenje kako su mladi „krivi za sve“ i tome se oštro protivimo. Odgovornost Nacionalnog Stožera je donošenje pravovremenih mjera za sprječavanje pandemije, a ne traženje krivaca jer njihove mjere nisu uspješne. Je li pošteno prema mladim ljudima mijenjati im budućnost nametanjem zabrana i karantena, pri čemu se odgovorni ne pitaju što je u njihovim glavama i kako je njima u svemu ovome? Je li moguće generacijama koje sad odrastaju sve ovo proći bez podrške, empatije i moguće stručne pomoći odraslih? Misli li itko na psihičko zdravlje najmlađih i u konačnici – cijele nacije? Ili se očekuje da svi budemo poslušni roboti – s maskama?

Nije li ipak vrijeme reći da su maske pale?

Nakon eksperimentiranja sa programima ne treba nam eksperimentiranje s oblicima rada u nastavnom procesu. Nama nisu potrebne preporuke nego pravila i naputci za rad. Ne smije se prebacivati odgovornost nego svima u obrazovnom procesu pomoći da što uspješnije odrade školsku godinu a to je u nadležnosti MZO, a ne radnih skupina koje su puno prekasno formiran.

Želimo natrag u škole i raditi u što manje opasnom okruženju, prije svega za učenike, ali i za sve zaposlenike, omogućite nam to!

Budite odgovorni, ne prebacujte odgovornost na djecu, nastavnike, roditelje!

Italija je uložila milijardu eura u pripremu svog obrazovnog sustava za školsku godinu 2020./2021.

Premijeru Plenkoviću i ministre Fuchs, župane Bobane i gradonačelniče Krstulović Opara, kako mi stojimo?” stoji u današnjem priopćenju.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime