STARI KOLUMNISTI

Nije se pitalo o radnom vremenu, o prekovremenim satima. Mi smo bili sretni prvo što radimo, a zatim smo bili beskrajno sretni što radimo baš taj posao. Svaki dan si na drugom mjestu susrećeš druge ljude, stvaraš prijateljstva, stvaraš ogroman krug poznatih ljudi, s kojima hoćeš - nećeš, postaješ prisan. Beskrajno zadovoljstvo je taj posao bio. Ja ne mogu zamisliti neki posao koji bi mi stvorio toliko zadovoljstva koliko je bilo u tom poslu

Možda je čista slučajnost da su u kući u Mihovilovoj širini 7a na prvom katu stanovali Blaćani, tek pristigli povratnici iz Brazila Franulovići i Šeparovići, a moji su stanovali na drugom katu. I svi smo se lipo slagali i družili. I Lučani i Blaćani! I ta naizgled dva svijeta, imaju nekih dodirnih elemenata koji nas vezuju. Mene, primjerice, za Južnu Ameriku „veže“ dida koji je u onim čuvenim korčulanskim selidbama zauvik otišao u Urugvaj, u Montevideo, tako da ga nisam nikad u životu nisam upoznao ni video. Osim na slici!

Ovo je priča o sezoni 2013./2014. - Sevilli koja je krenula lošim startom, dok je kraj priče imao Europski tron, naravno s igračem finalne utakmice našim današnjim junakom - Ivanom Rakitićem

"U mojoj ranoj mladosti počeo sam pjevati u crkvi Svetog Mihovila o u Zadru. Tu u našem Varošu i tako da su me zapazili kao pjevača i onda sam počeo, kao malo dijete. Pa imao sam pet ili šest godina. I počeo sam pjevati po drugim crkvama i angažirali su me po dječjim operetama. Pjevao sam cilo moje djetinjstvo. Onda, iza bombardiranja grada, kad je završio rat, glumačka grupa zadarskog okruga angažirala me, uzela me u krilo. I tamo sam pjevao isto kao solista i u zboru te glumačke grupe…"

Festivali predstavljaju odličnu priliku da se predstavimo javnosti i da motiviramo mlade glazbenike da old school glazba s melodijom nije izašla iz mode!! A s tim nam se i otvorila promocija preko kanala do kojih ne bi mogli doći…

Mi smo bili vrlo, vrlo siromašna obitelj. Taj moj život je bio bogat emocijama, bogat doživljajima. I ti doživljaji su bili nešto što te svakog jutra budilo s osjećajem neke sreće, neke nade i život je bio zapravo ispunjen…