Široj javnosti Nebojša Knežević je poznat kao umirovljeni liječnik koji sa suprugom Alemkom, koja je također liječnica, svojom tvrtkom Petra Dura i Srećkom Mišurom ima pravomoćnu presudu “tešku” 150 milijuna kuna kojom je krenuo ovršiti račun Grada Splita.
Jednako tako je široj javnosti poznat po tome što je pokrenuo niz upravnih sporova kojima pokušava poništiti dozvole potrebne za gradnju kanalizacijske i vodoopskrbne mreže za dijelove grada pod Marjanom. A istina je, iako to nevjerojatno zvuči, da u 2019. godini dijelovi drugog najvećeg grada u državi nemaju kanalizacijsku mrežu, piše Jutarnji list.
Zbog toga se ime dr. Kneževića na dnevnoj bazi spominje u splitskim medijima. No, kao što svaka medalja ima dvije strane, tako, vjerujemo, i on ima svoju stranu priče. No, dr. Knežević nam je ne želi ispričati. Barem ne još. S njim smo pokušali kontaktirati preko njegovih odvjetnika, a on nam je poručio: “Postupci su u tijeku. Nemam komentara”.
Vještak za graditeljstvo
Jer, da je Grad Split tada spriječio da privatnici postanu vlasnici prometnica, taj isti Grad danas ne bi prema pravomoćnoj presudi za ta ista zemljišta morao dr. Kneževiću, njegovoj supruzi Alemki, tvrtki Petra Dura i Srećku Mišuri platiti 200 eura po kvadratu, koliko je vrijednost procijenio vještak za graditeljstvo Remi Vuković, odnosno ukupno 97,04 milijuna kuna glavnice, a s kamatama nevjerojatnih 150 milijuna kuna. Iznos je to koji bi, kako je upozorila sadašnja gradska vlast, mogao ugroziti financiranje vrtića, vatrogasaca, najugroženijih socijalnih skupina…
Zato je Jutarnji list upitao Vedrana Šeparovića, koji je bio stečajni upravitelj tvrtke Jadrantrans, jesu li nekadašnje gradske vlasti možda podnijele izlučni zahtjev u tom stečajnom postupku tvrdeći da ceste ne mogu biti predmet prodaje i da se zbog toga moraju izvući iz stečajne mase kako ne bi pratile pravnu sudbinu stečajnog postupka.
Evo čega se Šeparović prisjetio iz tog vremena:
- Između 2002. i 2004. godine s Gradom smo održali više sastanaka jer smo im nudili da u stečaju Jadrantransa kupe ona zemljišta na TTTS-u koja su u naravi prometnice. Zapravo smo inzistirali da oni budu kupci. Ali, u Gradu za to jednostavno nisu pokazivali interes. O tim sastancima negdje imam zapisnike.
Šeparović zatim pojašnjava:
- Jadrantrans je bio samo suvlasnik zemljišta na kojem su prometnice, a ostali suvlasnici bile su tvrtke Brodomerkur, Sava, Dalma... Znači, htjeli smo Gradu prodati naš suvlasnički dio, a koliko se mogu sjetiti, oni su tvrdili da ta infrastruktura na TTTS-u nije napravljena kako je trebala biti.
Šeparović je naveo i imena dvoje dugogodišnjih gradskih pročelnika koji su, prema njegovu sjećanju, bili na tim sastancima.
Upitan je je li nakon nedavnog izbijanja afere zbog moguće blokade Grada itko iz nadležnih tijela od njega tražio tu dokumentaciju.
- U više su navrata iz Državnog odvjetništva pregledali dokumentaciju, ali to je bilo prije deset godina. Zanimalo ih je rješenje Fonda za privatizaciju i kako su te čestice unesene u temeljni kapital poduzeća. Naime, radi se o česticama koje nisu bile upisane kao prometnice, ali su u naravi to bile - kaže Šeparović.
Od ovrhe “teške” 150 milijuna kuna Grad Split može spasiti jedino revizija koju je Vrhovnom sudu RH podnio na pravomoćnu presudu Općinskoga suda u Splitu. Ta presuda se temelji na zaključku iz siječnja 2013. kojim je lokalna uprava utvrdila upis nerazvrstanih cesta na svom području. Iz presude se može iščitati da su među tim prometnicama i one kojima su gradski oci dali nazive Ulica 4. gardijske brigade i Put Vrbovnika, a koje u dužini od 891 i 39 metara prolaze preko zemljišta dr. Kneževića i s njim povezanih osoba.
Ne treba zbunjivati što je presuđeno da se treba obeštetiti splitskog liječnika i ostale, iako su oni u zemljišnim knjigama i dalje upisani kao vlasnici terena na kojima su prometnice, jer Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjsko tijelo, obrazlaže da upisom nerazvrstanih cesta koje su po zakonu javno dobro u općoj uporabi, one postaju vlasništvo jedinice lokalne samouprave. O površinom najvećoj čestici iz presude Županijski sud kaže da je Ante Bošnjak, vještak za geodeziju, u studenome 2015. utvrdio da je ona “u naravi većim dijelom javnoprometna asfaltirana površina koja se proteže između poslovnih objekata na TTTS-u”.
Najbolji scenarij
“Nema činjenično uporište tvrdnja Grada da su tužitelji (dr. Knežević i drugi tužitelji, op. a.) kupovali dijelove predmetnih nekretnina znajući da se radi o cesti jer je postojeća cesta služila za komunikaciju unutar tvorničkog kruga TTTS-a”, navodi se, među ostalim, u odgovoru zagrebačkoga Županijskog suda na žalbene razloge Grada.
Očekuje se da bi Vrhovni sud RH o reviziji mogao odlučiti u roku koji se kreće od šest mjeseci pa do nekoliko godina. Naime, brzina kojom će se predmet uzeti u rad ovisi o tome koliko je star (dr. Knežević i ostali su tužbu podnijeli 2014. godine) te kojem je sucu dodijeljen.
U najboljem scenariju, ako najviši sud u državi o reviziji odluči u korist lokalne vlasti, tada građani neće morati platiti 150 milijuna kuna. No, ako se dogodi suprotno i Vrhovni sud potvrdi da su dr. Knežević i drugi tužitelji u pravu, tada će Splićani morati platiti puno veći iznos. Naime, na glavnicu od 97,04 milijuna kuna, na koju su u gradskoj upravi izračunali da je do travnja ove godine dug s kamatama dosegnuo spomenutih 150 milijuna kuna, obveza Grada se svaki dan povećava za 17.388 kuna. Odnosno, dug se godišnje povećava za 6,3 milijuna kuna. Za usporedbu, radi se o svoti koja je potrebna za temeljitiju obnovu ili gradnju jednog manjeg dječjeg vrtića.
Podnošenje revizije također znači da bi Banovina sada eventualno mogla ishoditi odgodu ovrhe dok Vrhovni sud ne donese svoju odluku.
Cijeli članak možete pročitati OVDJE.