Tragična nesreća koja se dogodila jučer oko 21 sat na križanju Ulice Hrvatske mornarice i Domovinskog rata, u kojoj je pješakinja poginula a druga je osoba teško ozlijeđena, ukazuje na velik problem u nedostatku prometne kulture mnogih naših vozača, koje očito neće disciplinirati (samo) strože kazne.
Ovdje je jedan vozač, nesporno, prošao kroz crveno svjetlo (čl. 59. st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama), vozeći neprilagođenom brzinom (čl. 51. st. 1). Vjerojatno je prekršio i opće brzinsko ograničenje u gradu (čl. 53), a itekako treba provjeriti je li pritom koristio mobitel (čl. 196 st. 3) i bio pod utjecajem alkohola/droga (čl. 199. st. 1. i 2.)
Problem je što konkretno raskrižje, premda najfrekventnije u Splitu i Dalmaciji, nije opremljeno radarskom kamerom, koja bi itekako disciplinirala neodgovorne, obijesne vozače. Spoznaja da bi mogli biti strogo kažnjeni, ostati bez dozvole... itekako bi ih motivirala.
POVEZANI SADRŽAJ
- TRAGEDIJA U SPLITU Automobil naletio na pješakinju i usmrtio je, drugi pješak hitno prevezen u bolnicu
- Za volanom Golfa koji je na nogostupu usmrtio ženu i teško ozlijedio mladića bio je poznati splitski diler
Mala je vjerojatnost da bi se naši nekulturni i obijesni vozači tako u prometu ponašali u Beču, Frankfurtu, Parizu, Londonu… Britanski su stručnjaci izračunali da prosječnog vozača, koji vozi između dvije lokacije u Londonu, prosječno snimi 30 kamera. Stoga nema nikakve šanse da će se izvući bez kazne ako napravi prekršaj. Naši se vozači već u Sloveniji ponašaju bitno drukčije i skidaju nogu s gasa…
Radarske bi kamere djelovale preventivno i rasteretile policiju, koja bi se mogla usmjeriti na nepokrivena mjesta. Istodobno one djeluju preventivno i protiv općeg kriminala, terorizma… Sve bi to donijelo enormne izravne i neizravne koristi u smanjenju stradavanja te bitno smanjilo rashode i povećalo profit osiguravateljskim kućama, ali i resornim ministarstvima (zdravstva, rada, prometa...). Zbog toga bi se svi trebali uključiti u financiranje njihovog postavljanja i to bi trebao postati nacionalni projekt i prioritet.
Rješavanje sigurnosti u raskrižjima trebao bi postati temelj programa sigurnosti na cestama, gdje se, nažalost, ne radi sustavno. Stoga je samo povećanje kazni površno rješenje, koje očito ne daje odgovarajuće efekte.
Ubuduće bi se sva raskrižja, gdje je to prometno-tehnički moguće, trebala izvoditi kao kružni tokovi, a gdje nije, kao u konkretnom slučaju, trebalo bi postaviti radarske kamere.
Usto, policija bi se trebala čim prije osposobiti da u rutinskim kontrolama mogu provesti ‘elektroničku forenziku’ korištenja mobitela, što postaje jedan od najopasnijih uzročnika nesreća, te, uz kontrolu na alkohol, kontrolirati i moguću drogiranost.
Ova bi nas tragedija konačno trebala opametiti da smanjimo, odnosno ukinemo trošarinu na nova sigurna vozila. Da su sva vozila u konkretnoj prometnoj situaciji bila opremljena sustavom autonomnog kočenja, nesreća se sigurno ne bi ni dogodila, a da je bilo sam jedno, možda bi već to spriječilo nesreću, a izvjesno ne bi bilo smrtnog ishoda.
Dakle, tragične nesreće, poput jučerašnje, trebale bi se rješavati sustavom mjera, a najvažnija je postavljanje radarskih kamera na svim frekventnim i opasnim raskrižjima.