Fra Renato Galić, franjevac Hercegovačke franjevačke provincije i bolnički kapelan u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu, u emisiji HRT-a "Treća dob" urednice Anite Hrstić podijelio je potresno i duboko humano svjedočanstvo iz svojega svakodnevnog pastoralnog rada s bolesnicima.
Govoreći o iskustvima koja susreće u bolnici, fra Galić je istaknuo kako su mu među najupečatljivijim trenucima upravo susreti vezani uz krštenja, iako su ona u takvim okolnostima rijetka, piše Večernji.
"Mnogo je lijepih susreta. Počeo sam čak voditi svoj osobni bolnički dnevnik jer je šteta da neka iskustva ne ostanu zapisana. Posebno su mi dirljiva, ne toliko pomazanja koliko krštenja, što je možda rijetkost", rekao je fra Renato Galić.
Poziv usred noći
Jedan takav događaj, koji mu se posebno urezao u sjećanje, zbio se mjesec dana uoči Božića, kada je oko 21.30 sati primio poziv gospođe iz Dalmacije. Zamolila ga je da ode do njezina supruga, muškarca u sedamdesetim godinama, koji je ležao u bolnici u terminalnoj fazi raka jetre. U razgovoru mu je rekla i nešto što je cijeloj situaciji dalo dodatnu težinu – njezin suprug nikada nije bio kršten.
"Odlučio sam otići odmah, kad me zvala u večernje sate, jer se obično radi o nekim težim životnim situacijama. Rekla mi je da njezin suprug ima rak jetre i da je u terminalnoj fazi, ali mi je odmah dodala: 'Moj suprug nije kršten.' Pitao sam je li pri svijesti, želi li, rekla je da želi, i odmah sam otišao u bolnicu", ispričao je fra Renato.
"Ja ću biti kum"
Po dolasku u bolnicu kapelan je pronašao bolesnika u sobi, gdje je još bio pri svijesti i sposoban za razgovor.
Nakon što je obavijestio bolničko osoblje, upitao ga je želi li primiti krštenje. Bolesnik je, kaže, na to reagirao sa zadovoljstvom. U tom trenutku dogodio se prizor koji je cijelu situaciju učinio još snažnijom.
"Pacijent koji je bio do njega u sobi odmah je ustao i rekao: 'Ja ću biti kum'", prisjetio se fra Galić, piše Večernji.
Ubrzo su u sobu ušle i dvije medicinske sestre, koje su također prisustvovale obredu.
Fra Renato je tom prilikom bolesniku udijelio ne samo krštenje, nego i prvu pričest – i to u njegovoj sedamdeset i nekoj godini života. Cijeli prizor, kaže, bio je iznimno emotivan, a posebno ga je dirnula reakcija medicinskih sestara koje su svjedočile tom trenutku. "Bio je to stvarno dirljiv trenutak, čak sam mu udijelio i prvu pričest u njegovoj sedamdeset i nekoj godini. Moram istaknuti medicinske sestre koje su bile dirnute tim iskustvom. Jedna je čak skinula svoj lančić s vrata i poklonila ga gospodinu koji je bio na samrti, kao dar za krštenje i prvu pričest", rekao je fra Renato Galić.
Priče koje ostaju zapisane
Svjedočanstvo bolničkog kapelana iz Dubrave još jednom pokazuje koliko se snažne, tihe i duboko ljudske priče odvijaju iza bolničkih vrata, daleko od očiju javnosti.
