[G]abrijela Ćuk je 16-godišnja mlada djevojka iz Gornjeg Muća. Za razliku od svojih vršnjakinja, ona sanja o nečem sasvim drugom - vlastitoj mesnici i farmi bikova. Da, dobro ste pročitali. Gabrijela je jedina trenerica bikova na ovom području, a nedavno je nastupila na svojoj prvoj bikijadi, koje postaju sve popularnije na području Dalmatinske zagore.
Osim toga, Gabrijela je i kadetkinja Ženskog nogometnog kluba Marjan te talentirana nogometašica. Zaputili smo se u Gornji Muć, gdje smo upoznali ovu nevjerojatnu i ambicioznu trenericu bikova. Sada će krenuti u srednju školu, a upisat će što drugo nego - mesare.
"Mojima u kući nije bilo baš drago, ali morali su zavoljeti ovo što želim raditi"
Ljubav prema bikovima se dogodila na prvi pogled.
- Bila sam jako mala. Imala sam oko pet godina. Prvi put sam bila na bikijadi u Ogorju - priča nam Gabrijela.
Naravno, dugo je čekala na prvog bika.
- Nabavila sam ga prije godinu i pol dana. Mojima u kući nije bilo baš drago, ali morali su zavoljeti ovo što želim raditi. Ja to s njima na lijep način riješim. Uvjerila sam ih da to volim i želim se time baviti. Prije smo imali rasplodne bikove, koji su znali bježati te su zato moji bili protiv mog hobija. Bilo ih je strah. Sad sam uzela domaće za bosti i ispalo je dobro - opisuje nam.
Kaže nam da je nije strah, ali svjesna je opasnosti koje prijete od bikova.
- Rade oni probleme, ali ja sam na to postala imuna. Pobjegnu u drugo jato pa ih moram pronaći i vratit ih - s osmijehom nam priča ova nevjerojatna mlada Mućanka.
Par puta je imala neugodne situacije.
- Jedanput se zaletio u mene, ostala sam na mjestu i on je stao kada je došao ispred mene. Zadnja neugodnost se dogodila u Kladnjicama. Bik je doletio, a ja sam ostala samo ispred njega i on je otišao. Svak svojim poslom. Meni je to normalno, kao svakodnevna pojava - opisuje nam.
"Bila sam puna adrenalina, presretna i zadovoljna. Jednostavno neopisiv osjećaj"
Njezini prijatelji su podijeljeni.
- Ima onih kojima smeta ovo, a neki i podržavaju. Ispada da nisi poželjan u društvu jer imaš krave, bikove i non stop smrdiš jer radiš s njima. Ovi koji me podržavaju i pomažu mi - zahvalna je toj skupini prijatelja.
Ima četiri bika. Jedan je kod nje, a ostali kod prijatelja. Ona ih sprema za borbe.
- Gledala sam od drugih te tako naučila trenirati bikove. Potrebno je dosta treninga, trčanja, šetnje - govori nam.
Ranije smo spomenuli da je aktivna nogometašica ŽNK-a Marjan.
- Želim se nastaviti baviti nogometom, ali nedostaje mi vremena. Malo mi je daleko odlaziti na treninge te odlazim samo na utakmice - kazuje nam.
Ipak, bikovi su joj na prvom mjestu.
- Nastupila sam na bikijadi u Radošiću te pobijedila u svojoj borbi. Moj bik se borio s Medonjom od braće Kerum. Bila sam puna adrenalina, presretna i zadovoljna. Jednostavno neopisiv osjećaj. Imam dogovorene dvije borbe. Tu se nadam pobjedama pa što bude - samouvjerena je.
Iako se dobiju novčane nagrade za pobjede, njoj to nije bitno. Dapače...
- Ja ne bih opće tražila pare. Bitno je sudjelovanje - samozatajno će nam.
Njezin dan je uistinu dinamičan. Sve počinje rano ujutro.
- Prvo idem u štalu pa nakon što se presvučem idem u školu. Nakon povratka slijedi opet štala te ručak. Iza ručka sve do večeri sam u štali. Posla ima puno. Što biku više daš, on ti više vrati - govori Gabrijela.
Ima jedan veliki san, za koji ne sumnjamo da će ga i ostvariti.
- Želim imati farmu bikova i krava te otvoriti mesnicu. Završit ću školu, uzeti još krava, otvoriti OPG i krenuti na posao - zaključila je.
S majkom se odlično nadopunjuje
Porazgovarali smo i s njezinom majkom Mirjanom. Ponosna je na svoju kćer, iako...
- Na početku mi nije bilo drago. Ipak su to velike životinje, ali s Gabrijelom sam saznala da su to divne životinje s kojima treba znati raditi. I što je još bitnije, životinje koje ti uzvrate ljubav. Strah uvijek postoji, ali znamo što od njih možemo očekivati - govori nam Mirjana.
Njih dvije zajedno brinu za bikove. Majka je uz svoju mezimicu zavoljela ove životinje.
- Ona bi htjela imati farmu i ja bih voljela da uspije u tome. Da nešto ima od toga, bit ću joj podrška u svemu. Nedavno je nastupila na prvoj bikijadi. Samo sam joj rekla da bude uz svog bika, da radi s njim kao i dosad i da uspjeh neće izostati. On osjeti da je uz njega ona i da ima podršku i rezultat je stigao. Ipak, najprije bih htjela da završi školu i tada će odlučiti što želi. Rekla vam je da se bavi i nogometom i to mi je njezin draži hobi, ali ne stiže jer mora putovati u Split. Ne može na sve strane - kazuje nam.
Vjeruje u nju.
- S vremenom će ona sama odlučiti u kojem smjeru želi ići, a ja ću joj biti podrška. Ne bih htjela da ovo prestane voljeti jer vidim koliko se daje u to, ali čovjek odrasta i tko zna što vrijeme donosi. Sada kreće u srednju školu, dolazi novo društvo i vidjet ćemo. Na zadnjoj bikijadi sam bila jako ponosna jer sam znala da će pobijediti. Ima dogovorene dvije borbe i tu očekujemo pobjedu - ispričala nam je.
Potrebno je puno odricanja za uspjeh.
- Trebaš se oko životinje mnogo brinuti i paziti na njega. Teško je, ali moramo. Dođem s posla i onda idem u štalu s Gabrijelom. Kad nešto voliš, nije problem - zaključila je ponosna majka Mirjana.
