MLADIĆ POSLAO PORUKU NAKON POŽARA: “Odgovor mi nisu dali ni predsjednici ni premijeri, Torcida mi je odgovorila jasno i glasno”

Mladić je poslao poruku u kojoj je prenio svoje svjedočanstvo požara koji je u ponedjeljak i utorak bjesnio na širem području Splita

Facebook stranica Glas mladih Republike Hrvatske danas je na svom Facebook profilu objavila poruku mladića koji im se javio sa svojim svjedočanstvom o požaru na širem području Splita.
U nastavku prenosimo poruku:


Gori Sve 1950

4.1. 2017. Sa nepunih 25 godina posta san otac. Mlad trenutno nezaposlen a sigurno izgubljen i u strahu od onoga sta me čeka dalje ( pelene, mliko, kašice, robica) a načina nema, povremeni rad na građevini nije riješenje, konobarenje? Ne hvala dovoljno mi duguju i kafići i restorani u ovom našem gradu. Kao i mnogi moji vršnjaci odlučio sam spakirat svoje kofere i kofere svoje nove obitelji jer više sam gladan nego sit. Žena se trese još fax nije završila a ja guram i upirem da idemo, ovo smisla nema ovdje promjene kasne 30 godina jedina mi je sigurna solucija da ću završit navirući se preko kante za smeće po bocu od 50 lipa. Ajde nekako se snađem i odlučim da ostanem dijete je skroz malo neka nas još malo, ali ne vadim iz kofera stvari. Nakon 4 mjeseca ujutro u 10 zvoni mobitel ja taman mijenjam sinu pelenu. Javim se i u tri sekunde oblačim kombinezon, gore Tugare. Dođemo u Tugare, a kad tamo sami se pakao otvorio, dolaze vatrogasci debelo iza nas vremenski. Nestaje struja, nema vode, cisterne prazne jedino šta ti preostaje je uzmi sić, mastilo, bocu onu od 50 lipa i gasi. Ne pomaže, uzmi granu gasi, tuci, udaraj. Ne pomaže- gori, gori ,gori sve 1950. 22 sata navečer istog dana Tugare iz pepela iznikle, u crni prah se pretvorile. Propuštaju nas da idemo u Split jer nemaš di spavat nemaš šta gasit sve izgorilo. 22.30 ponovo mobitel zvoni gori isprid grada. Žrnovnica, Kila. Amo ća, nema doma nije gotovo. Dođeš tamo pakal još gori, nema ni onog sića da bi gasija ni one boce od 50 lipa jer je nekome tribala da bi ima za kruv. Skidaj dugi rukav sa sebe i udaraj po paklu udaraj samo da udaraš, da kuća priki iz viđenja ne izgori. Da dica uteknu od dima i pakla. Gotov si sam, nema nikoga, vatrogasci ne mogu na sve strane. Ljut si a puca adrenalin, bisan na sebe jer nemoš protiv pakla. Gotov si, odustaješ već od sebe, umor te ubija al tučeš i dalje. Taman šta se spremaš na kolina past, ulijeće ka u klizeći purger BBB, vata te za rame, gura te od vatre od pakla i udara po ognju granon čemprisa. Ne viruješ očima još njih troj dolaze dukse Torcide. Staju do njega isto sve gračcice koje tuku po paklu. 4 miseca san tražija odgovor na pitanje- Jeli ovo zemlja u kojoj vlada pravda u kojoj će moje dite bit sigurno? Odgovor mi nisu dali ni premijeri ni predsjednici. 1950 Torcida mi je odgovorila jasno i glasno. – DI ĆEŠ VANKA? ODE JE TVOJ DOM! ODE SU TVOJI. NISI SAM, KADA KRENU POPLAVE TILOM ĆEMO BRANE NAPRAVIT I DICU SPASIT, KADA SNIG PADNE LOPATAMA ŽULJEVE NABIT, AL DICU DOMA DOVEST, KADA GORI I SJEVER I JUG, ISTOK I ZAPAD, SVI BOSI ĆEMO ODAT, AL DICU ĆEMO ČUVAT. 1950

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/GlasmladihRepublikeHrvatske/posts/465174310542401″ bottom=”30″]


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0