Psihološka pomoć, premda ključna za mentalno zdravlje, dugo je kod nas bila obavijena stigmom i nerazumijevanjem.
Međutim, pitanje koje se sada postavlja jest - je li odlazak psihologu još uvijek tabu, ili je postao sve prihvatljivija opcija?
Iako je svjetsko razumijevanje mentalnog zdravlja napredovalo tijekom godina, stigmatizacija i dalje predstavlja prepreku za mnoge ljude koji trebaju pomoć.
Sve više ljudi prepoznaje važnost brige o svom mentalnom zdravlju i razgovora s profesionalcima. Globalna pandemija, prirodne katastrofe i druge krize su potakle mnoge da preispitaju svoj odnos prema psihološkoj podršci. Ljudi su postali svjesniji sebe i svojih emocionalnih potreba.
Iako stigme oko mentalnog zdravlja i dalje postoje, postoje znakovi da se percepcija mijenja. Psiholozi igraju važnu ulogu u tom procesu, a sve više ljudi prepoznaje važnost brige o svom mentalnom zdravlju. Otvoreni razgovori, edukacija i podrška od strane javnih osoba pomažu smanjiti stigmu i potaknuti ljude da traže pomoć kad im je potrebna. Odlazak psihologu možda nije još uvijek potpuno oslobođen tabua, ali postaje sve prihvatljivija opcija u borbi za očuvanje mentalnog zdravlja.
O ovoj temi, a i mnogim drugima razgovarali smo sa stručnjakinjom.
Jelena Čubelić diplomirani je psiholog i specijalizantica kognitivno-bihevioralne psihoterapije. Ova mlada Splićanka sa zagrebačkom adresom osnivačica je platforme PSYCRO koja se zadnjih nekoliko godina bavi edukacijom mladih ljudi na društvenim mrežama (Instagram, Tik tok, web) o temama vezanim uz mentalno zdravlje.
U današnjem ubrzanom svijetu punom stresa, negativnih vijesti i dešavanja u svijetu, cilj ove platforme je educirati, inspirirati i ohrabriti ljude da se zauzmu za sebe i naprave sve što je pod njihovom kontrolom da povećaju kvalitetu svoga života.
Sadržaj na društvenim mrežama može biti kvalitetan
U razgovoru za Dalmaciju Danas, otkrila je kako se rodila ideja za pokretanjem platforme PSYCRO te koji joj je primarni cilj.
„Platforma PSYCRO rodila se iz potrebe za psihoedukacijom mladih ljudi i objavljivanjem kvalitetnog sadržaja na društvenim mrežama gdje mladi provode veliki dio svog vremena. Prevođenje znanstvenih istraživanja i stručne terminologije u jednostavan i kratki format objava na društvenim mrežama pokazao se kao odličan format približavanja psihologije velikom broju ljudi koji žele raditi na sebi.
PSYCRO krenuo je kao hobi i nakon nekoliko godina ulaganja truda, vremena i ljubavi postao je posao. Danas PSYCRO nudi usluge savjetovanja, raznih individualnih i grupnih edukacija dostupnih svima bez obzira na to gdje se nalazite, edukativne evente i retreatove na najljepšim mjestima u Hrvatskoj.
U planu je još mnogo projekata u budućnosti, širenje tima i puno društveno korisnog rada“, kazuje nam Jelena.
Kao što smo već naveli, mlada psihologica je specijalizantica kognitivno-bihevioralne psihoterapije, a Jelena nam je pobliže objasnila ovaj termin.
Što je to kognitivno-bihevioralna terapija?
„Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je psihoterapijski pristup koji se temelji na promjeni negativnih obrazaca mišljenja i ponašanja. Usmjeren na rješavanje specifičnih problema, ima znanstvenu podlogu i obično je strukturirana terapija. Ovaj pristup fokusira se na identifikaciju i promjenu negativnih i disfunkcionalnih obrazaca mišljenja i ponašanja kako bi se postigla emocionalna dobrobit i povećala kvaliteta života.
Kognitivno-bihevioralna terapija može biti izuzetno korisna za mnoge ljude koji se suočavaju s različitim emocionalnim i mentalnim izazovima. Ovaj pristup pomaže klijentima razumjeti kako njihove misli utječu na njihove emocije i ponašanje te kako mogu naučiti bolje strategije za suočavanje s životnim problemima“, objašnjava Čubelić.
„Mladi se sve više suočavaju s nedostatkom samopouzdanja“
S obzirom da je na društvenim mrežama prati veliki broj mladih ljudi, samopouzdanje je tema o kojoj naša sugovornica često piše, jer kako navodi, upravo je nedostatak samopouzdanja jedan od glavnih izazova s kojima se suočavaju.
„Najjednostavnije rečeno, samopouzdanje je vjerovanje u vlastite sposobnosti kako bi se ostvarila odgovarajuća vještina i znanje. To je uvjerenje da smo sposobni razmišljati, učiti, birati, donositi odluke, svladavati izazove i promjene, dok se samopoštovanje odnosi na doživljaj vlastite vrijednosti kao osobe.
Samopouzdanje igra ključnu ulogu u našem emocionalnom i mentalnom blagostanju jer utječe na način na koji se suočavamo s izazovima, postižemo ciljeve i kako se osjećamo u svakodnevnom životu. Razvijanje samopouzdanja je vještina koja se razvija, a zahtijeva ulaganje truda i vremena.
Prvi korak prema razvoju samopouzdanja je razumijevanje vlastitih osjećaja, misli i ponašanja. Rad na promjeni negativnih misli i vjerovanja o sebi važan je dio rada na samopouzdanju kao i postavljanje realnih, ostvarivih ciljeva te učenje postavljanja granica u odnosinima. Suočavanje s izazovima, preprekama i prihvaćanje neuspjeha dio su ovog putovanja“, navodi mlada Splićanka.
„Društvene mreže imaju značajan utjecaj na samopouzdanje“
Zanimalo nas je kako društvene mreže i mediji utječu na samopouzdanje djece, adolescenata i odraslih?
„Društvene mreže i mediji mladim ljudima neminovno nameću često nerealne standarde života i ljepote koje mladi ljudi vrlo nekritički prisvajaju i uspoređuju se s njima.
Najranjivija skupina su mladi ljudi koji još uvijek nisu formirali svoje samopouzdanje i zdravu sliku o sebi, svom tijelu te razvili kritički način razmišljanja.
Ljudi često prikazuju svoje najbolje trenutke i aspekte života na društvenim mrežama, što može dovesti do negativne usporedbe i osjećaja nedostatnosti. Mediji često promoviraju određene ideale ljepote koji mogu dovesti do problema s tjelesnom slikom i nezadovoljstva vlastitim izgledom, osobito među adolescentima.
Iz tog razloga, ključno je educirati ljude, posebno mlade, o kritičkom razmišljanju pri korištenju društvenih mreža i konzumiranja medijskog sadržaja te promovirati korištenje društvenih mreža na način koji podržava mentalno zdravlje“, smatra Jelena Čubelić.
Perfekcionizam – teret ili štit?
Osim o samopouzdanju, na svojim društvenim mrežama , često govori o perfekcionizmu i anksioznosti.
Je li perfekcionizam teret ili štit? Mnogi tu osobinu doživljavaju kao vrlinu, no može li naštetiti mentalnom zdravlju?
„Iako perfekcionizam mnogi doživljavaju kao vrlinu postavljajući si vrlo visoke, ponekad nerealno visoke standarde, perfekcionizam vrlo lako može postati teret i počinje imati štetne posljedice na mentalno zdravlje.
Važno je razlikovati zdravi perfekcionizm (koji potiče izvrsnost) i onog koji može naštetiti mentalnom zdravlju i dovesti do sagorijevanja.
Zdravi perfekcionizam uključuje realne i ostvarive ciljeve i motivira nas, uključuje i fleksibilnost i otvorenost za prilagodbu ukoliko ne ide onako kako smo planirali i osobe s ovom vrstom perfekcionizma ne doživljavaju pretjeranu tjeskobu i stres zbog svojih ciljeva. Nezdravi perfekcionizam uključuje postavljanje nerealno visokih ciljeva i standarda koje je nemoguće dostići, osoba nikad nije dovoljno zadovoljna svojim postignućima i uvijek vidi mane i nedostatke u onome što radi, nije sklona fleksibilnosti što dovodi do stresa, anksioznosti i emocionalne napetosti.
Razvijanje svijesti o vlastitom perfekcionizmu i rad na postizanju ravnoteže između postavljanja visokih standarda i prihvaćanja svojih ograničenja može pomoći u smanjenju štetnih posljedica perfekcionizma. Također je važno naučiti prihvaćati neuspjeh kao sastavni dio života i razvijati zdravije strategije suočavanja sa stresom i anksioznošću“, pojašnjava nam psihologica.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Anksioznost može utjecati na bilo koga bez obzira na dob, spol ili druge faktore“
Potom nam je objasnila kako razlikovati anksioznost od od normalnih briga i stresa te koje se dobne skupine koje se najčešće bore s anksioznošću.
„Anksioznost je prirodna i zdrava reakcija koja se javlja kod svih nas u opasnim ili uznemirujućim situacijama, a postaje problem kada se pojavi u situacijama kada stvarna opasnost ne postoji ili kada se nastavlja i nakon što je stresna situacija prošla. Dok su brige i stres normalni odgovori na izazove svakodnevnog života, anksioznost je često prepoznatljiva po intenzivnosti i trajanju tih osjećaja.
Anksioznost može biti generalizirana, što znači da se odnosi na širok spektar situacija i problema, ili specifična, usmjerena na određeni događaj ili situaciju.
Što se tiče dobne raspodjele, anksioznost se može pojaviti u svim dobnim skupinama, ali postoji tendencija da se češće javlja u adolescentskim i mlađim odraslima. Adolescenti se često susreću s izazovima kao što su škola, vršnjački pritisak i traženje vlastitog identiteta, što može povećati rizik od anksioznosti.
Također, stariji odrasli pojedinci mogu se suočiti s anksioznošću, često u vezi s brigama o zdravlju, financijama i promjenama u životnim okolnostima. Važno je napomenuti da anksioznost može utjecati na bilo koga bez obzira na dob, spol ili druge faktore i da su pravovremena identifikacija i tretman anksioznih poremećaja ključni za poboljšanje kvalitete života i smanjenje negativnih posljedica anksioznosti“, kazuje je Jelena.
Odabir metoda rada, kaže, ovisi o specifičnim potrebama i izazovima svakog pojedinca, ali je iznimno važna psihoedukacija.
„Kroz individualan rad s klijentima, ali i kroz javan rad putem društvenih mreža i medija, prvi korak je uvijek psihoedukacija. Što osoba više zna o nekoj sferi mentalnog zdravlja ili nekom poremećaju, smirenija je i upućenija kako se nositi s time. Nekad simptome narušenog mentalnog zdravlja pojačava neznanje i nedovoljna razina informiranosti o problemu i rješenjima.
Odabir metoda rada ovisi o specifičnim potrebama i izazovima svakog pojedinca. Ne postoji univerzalna metoda koja odgovara svakoj osobi i psiholozi obično pristupaju svakom slučaju individualno, uzimajući u obzir specifične potrebe i ciljeve klijenta.
Zajedno identificiramo mentalne barijere i blokade koje ih sprječavaju u postizanju ciljeva i ispunjenijem življenju. To može uključivati strahove, anksioznost, negativne misli i uvjerenja ili traumatska iskustva koja ih prate svakodnevno i utječu na njihov život. Zajedno postavljamo realne i ostvarive ciljeve, koji mogu biti vezani uz njihovo emocionalno stanje, osobni rast, međuljudske odnose, karijeru ili druge aspekte života“, opisiva.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Ciljevi i potencijali se mogu postići i razvijati bilo gdje“
Prije devet godina, splitsku adresu je zamijenila zagrebačkom, jer joj nažalost Split, u tom trenutku nije mogao dati ono što joj je trebalo.
„Zagreb mi je pružio puno poslovnih prilika i poznanstava, prvo studirajući i odrađujući prakse po bolnicama i ustanovama za mentalno zdravlje surađujući sa vrhunskim stručnjacima u ovom području, a zatim radeći za englesku firmu i Sveučilište u Oxfordu iz Zagreba.
Puno edukacija, brojna putovanja, što poslovna i privatna proširili su mi vidike i ambicije i omogućili su mi neke stvari koje u Splitu u tom trenutku nisam mogla dobiti. U Splitu sam često i dio posla obavljam i tu.
Radim s klijentima iz cijele Hrvatske pa i onima koji žive van Hrvatske i mislim da je moguće postići svoje ciljeve i razviti svoje potencijale bez obzira na to gdje se nalazite, pogotovo u današnjim vremenima kada nas je tehnologija povezala i sve nam je dostupnije više nego ikad prije“, govori nam.
„Kod psihologa danas ne odlaze samo 'ludi', već i uspješne osobe“
A koliko su još uvijek osobe koje pate od nekakvog psihološkog poremećaja stigmatizirane?
„Stigmatizacija oko mentalnih poremećaja i traženje stručne pomoći i dalje postoji. Rekla bih da se stvari mijenjaju na bolje i da se osjeti normalizacija traženja pomoći i odlaska na psihoterapiju. Vjerujem da će se stvari uvelike promijeniti u sljedećih 10 godina jer i kod nas dolazi polako ta normalizacija održavanja mentalne higijene kao što održavamo fizičku higijenu odlaskom na liječničke preglede, fizičkim treninzima bez srama i stigmatizacije.
Kod psihologa danas ne odlaze samo 'ludi' i većina mojih klijenata nema patologiju već se radi o uspješnim, kompetentnim i visokofunkcionalnim osobama koje ulažu u povećanje kvalitete svoga života, suočavanje sa stresom kao prevencijom sagorijevanja i shvaćaju da si mogu olakšati teret kojeg nose.
Obrazovanje, psihoedukacija i javne kampanje kakvima se i ja bavim te promocija mentalnog zdravlja mogu pomoći u smanjenju stigmatizacije i potaknuti ljude da potraže pomoć kad je to potrebno“, jasno će naša sugovornica, a zatim navodi koje su najčešće prepreke s kojima se suočavaju ljudi kad je riječ o potrazi za profesionalnom pomoći za mentalno zdravlje.
Mentalno zdravlje je jednako važno kao i fizičko
„Iako se situacija normalizira i ljudi se sve više otvaraju za traženje stručne pomoći, određena razina stigmatizacije vezane uz mentalno zdravlje još uvijek postoji i manifestira se najčešće preko stereotipa, predrasuda i negativnih stavova koje ljudi imaju prema osobama koje se suočavaju s mentalnim poremećajima.
Osobe koje traže pomoć za mentalno zdravlje percipiraju kao "slabe" ili nesposobne da se nose sa svojim problemima što je potpuno pogrešno. Traženje pomoći je znak hrabrosti, nikako ne slabosti. Zašto se mučiti cijeli život s određenim problemom i teretom ako postoji rješenje i osobe koje su educirane da vam olakšaju taj teret? Također, koriste se stigmatizirajuće izraze poput "ludi" ili "psihijatrijski slučajevi" kako bi opisali one koji se suočavaju s mentalnim poremećajima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nedostatak razumijevanja o mentalnim poremećajima može dovesti do straha od osoba koje se suočavaju s tim izazovima. Strah može rezultirati izolacijom i odbacivanjem. Osobe koje se suočavaju s mentalnim poremećajima često se osjećaju sram i krivicu, čak iako nisu krive za svoje stanje.
Borba protiv stigme je ključna kako bi se osiguralo da osobe koje se suočavaju s mentalnim izazovima dobiju podršku i tretman koji im je potreban. To uključuje edukaciju, svjesnost, poticanje otvorenih razgovora o mentalnom zdravlju i promociju empatije i razumijevanja prema onima koji se suočavaju s mentalnim poremećajima. Važno je shvatiti da mentalno zdravlje zaslužuje jednaku pažnju i brigu kao i fizičko zdravlje“, objašnjava Jelena.
"Svakim napretkom mog klijenta s kojim radim, ispunjen je moj jedan cilj"
Za kraj s nama je podijelila koje ciljeve želi ostvariti u budućnosti.
„Još uvijek sam dosta mlada i puno izazova i ciljeva je preda mnom koje želim ostvariti. Kroz ovaj posao, otvaraju mi se razne prilike i vrata za koje sam mislila da će mi trebati desetke godina da ih ostvarim. Svakim napretkom mog klijenta s kojim radim, ispunjen je moj jedan cilj.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Njihov uspjeh je i moj uspjeh i to me najviše od svega motivira za daljnji rad i usavršavanje i daje smisao mom poslu. Još uvijek se educiram i specijaliziram, pohađam razne edukacije, a kroz sljedećih nekoliko godina imam nekoliko velikih izazova koji me čekaju i zbog kojih sam uzbuđena i motivirana.
Zahvalna sam na svim prilikama koje mi se otvaraju i uživam u ovome što radim“, zaključuje Jelena Čubelić.