Bivši tajnik SDP-a Splitsko-dalmatinske županije Goran Jurić poslao je e-mail stranačkim kolegama u kojem oštro progovara o trenutnoj situaciji u stranci.
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
"Stranačke kolege i prijatelji, izborni proces rukovodstva SDP-a je u tijeku, postupak koji pojedinci shvaćaju kao “ništa novo”, pri kojem po svaku cijenu žele ostati generali nakon izgubljenih bitki.
SDP već duže vrijeme “vegetira”, posljednjih godina bilo je isuviše pokušaja da se kroz raznorazne načine regenerira, no s istim ljudima i politikama to je teško moguće.
Nije u pitanju karizmatičan lider, čovjek koji ima impresivan stranački staž, nekoliko saborskih mandata iza sebe, iskustvo izvrsne vlasti, dokazani antifašizam i sl. Ne treba stranka tražiti karizmatičnog Milanovića, SDP treba postepenu ali potpunu smjenu generacije, ne u smislu godina već dati priliku drugima, odnosno da “kapitalci”, koji se pozivaju na iskustvo, pruže potporu jednaku onoj koju su i sami dobili svojim ulaskom u politiku i kroz dugogodišnje stolovanje, da otvore prostor za nove “kapitalce”.
Ako iza sebe i imaš nekoliko saborskih mandata, sudjelovanje u izvrsnoj vlasti i štošta drugo, učestalu potrebu nadalje isticati svoj nekadašnji politički aktivizam i kroz isti javno ukazivati na današnje probleme u stranci, pri tom opstruirajući bilo koji od proteklih izbornih procesa i javno nanoseći štetu stranci, sto je bilo jasno vidljivo i na proteklim parlamentarnim izborima, najmanje sto može napraviti svojim iskustvom jest dati priliku drugom, ljudima koji primjerice danas ulaze u 50-te godine, odrađuju po nekoliko mandata na lokalnim razinama a nemaju prostora proći pored tebe, jer tvoje “iskustvo” je nemjerljiva veličina.
Gledajući protekli izborni proces, današnju situaciju u SDP-u, teško se oteti dojmu kako kod većeg dijela “iskusnih stranačkih kolega” prevladava želja za opstankom, kao jedina mogućnost da zadrže svoju veličinu u ovom društvu. Potpuno legitimno pravo, no ništa manje pravo da to na ovim izborima promijenimo.
Vodeći se dugogodišnjom politikom u Hrvatskoj, s pravom se postavlja pitanje koliko mladi, u istom tom okruženju, mogu u političkim strankama djelovati za opće ciljeve, mimo takvih pojedinačnih veličina?!
Da tome nije tako, pored ljudi koji su na bilo koji način istaknuti u svojim sredinama kroz privoljenje politika, a nemali broj ih je u SDP-u, za primjer je istaknuti jednu malu stranačku sponu, “nezamjetnog” pojedinca koji danas svojim aktivizmom, bez ikakvih posebnih funkcija iza sebe, stavlja u drugi plan “kapitalce”, pokazuje i ulijeva nadu mladim ljudima da budu dio političke scene, misleći na Juru Zubčića iz Zadra. Mnoštvo je takvih i sličnih njemu, prema kojima se dosadašnja rukovodstva stranke nisu odnosila na najsretniji način, gdje im se zapljeskalo na bilo koju od inicijativa i okrenulo glavu.
U toj konstataciji snaga, zapitajmo se koliko vrijedi pojedinac. Kad shvatimo da pojedinci ne trebaju SDP već da stranka ne može bez njih, ili barem ne bi trebala, možemo reci da smo u određenom segmentu napravili iskorak i uspjeli.
Često se provlači teza dosadašnjeg rukovodstva, odnosno stolovanja kolege Bernardića, kao primjer lose odluke pri izboru mladog lidera. Davor Bernardić nije znao/mogao iskoristiti priliku napraviti ono sto je nužno potrebno u SDP-u, provesti Program koji je predstavljao obilazeći članstvo u izbornoj utrci za predsjednika stranke.
Iznosim isto iz razloga sto se upravo danas pojedinim kandidatima uzima kao otegotna okolnost nedostatak “SDP-ovac od 90-tih”, mlađahnosti i manjak karizmatičnosti.
Pravo pitanje je hoće li novoizabrano rukovodstvo biti odlučno provesti Program koji će članovi izabrati, neovisno o svim drugim segmentima. Da bi za tako nešto bilo podloge, ne odbacujmo u startu a priori nikoga, dajmo priliku i doprinos da tome bude tako.
SDP ima temelje, ogroman potencijal prvenstveno u ljudskom smislu i vjerujem da će nadolazeći izbori biti pozitivna prekretnica, jedan novi val socijaldemokracije u Hrvatskom društvu.
Svoj stav iznosim bez najave kandidature za bilo koju od unutarstranačkih funkcija", stoji u današnjem Jurićevom pismu.