Nakon odgovora VIK-a kako pročistač nema alternativu i kako se zbog te investicije cijena vode neće povećati, dodatno je reagirao gradski vijećnik Mosta Ante Čikotić. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
“Zahvaljujući radu ViK-a skupocjeni pročistač bit će plaćen našim novcem, a ne bespovratnim sredstvima EU. I dok vlast izgradnju pročistača prezentira kao odraz brige za vlastite građane istina je posve drugačija. Naime, pročistač je posljedica brige Europske unije za vlastite građane, ali Europska unija ne funkcionira tako da nešto propiše bez da je spremna pružiti financijsku potporu za usklađivanje s novim standardima.
Stoga točno je da EU legislativa uvjetuje pročistač, ali ta ista EU za ono što traži osigurava novac, koji naravno treba znati povući. Misterij je, nakon enormnih uspjeha ministrice Žalac, ministra Ćorića, te niza dužnosnika na nižoj razini (zamjenik/pomoćnik direktora ViK-a "transferiran" je u ViK iz RERE prvenstveno s namjerom da dodatno "ojača" povlačenje sredstava EU, a i brojni drugi "stručnjaci za EU fondove" iz drugih saziva "transferirani" su u ViK iz istih razloga), kako se pored takvih "stručnjaka" dogodilo da financiramo jedan takav zahvat iz vlastitih sredstava koji je neupitno imao mogućnost sufinanciranja od strane EU? Zašto se građanima to prezentira kao uspjeh i briga za njihovo zdravlje, a ne kao totalni fijasko ViK-a koji nije uspio povući EU sredstva za pročistač.
To tim više što je i vijećnici Mosta u Županijskoj skupštini Miliji Baldić-Lukšić na njezino vijećničko pitanje direktor ViK-a, Tomislav Šuta odgovorio 12. prosinca 2018. godine i odgovorno tvrdio da je projekt pročistača sastavnica Aglomeracije i da će se raditi EU sredstvima? Vjerodostojnost direktora ViK-a je “potvrđena” priloženim dinamičkim planom po kojem smo već trebali biti u pripremama za izvođenje radova, a do dana današnjega nema niti izrađenog Idejnog projekta! Toliko o kompetenciji, stručnosti, vjerodostojnosti i odgovornosti uprave ViK-a.
Pitate se zašto netko ne bi htio povući sredstva EU? Najčešći razlog je politikantstvo koje na svemu pokušava izvući osobnu korist koja nije moguća u jednostavnim, ali strogo definiranim procedurama Europske unije, koje ma koliko jednostavne bile postojeći “stručnjaci” koji su u ViK stigli isključivo radi povlačenja EU fondova nisu uspjeli zadovoljiti.
Što je trebalo učiniti? Pa jednostavno, od izrađivača Studija izvodljivosti za aglomeracije Split-Solin i Kaštela-Trogir tražiti da se u istima uvrsti i pročistač. To nije učinjeno iz više razloga koji su uglavnom politikantski. Neslužbeno doznajemo da su studije dovršene i u njima nema pročistača, čime se izgubila osnovica da to plati EU. Jednostavno, zar ne?
Ali ni to nije sve! Bez obzira na činjenicu da će to plaćati građani, navedeno "soliranje" nas dovodi u nezavidan položaj pred EU-om bez obzira "tko plaća". Naime, EU u maniri dobroga gospodara vodi računa o sudbini svojih investicija, pa tako kod svake investicije, pojednostavljeno pita: " A kolika će cijena vode biti nakon toga?", vodeći računa da bi svaka investicija bila kontraproduktivna ako financijski (pre)optereti građane. Stoga se i provodi tzv. Studija priuštivosti u kojoj se, pojednostavljeno, komparira cijena vode s platežnom moći građana, što je posve logično i apsolutno nužno. Naravno, naši "stručnjaci" slučajno su zaboravili na cijenu vode u studijama izvodljivosti i nisu računali na troškove pročistača. Iz te slučajnosti se nudi odgovor - nisu ni trebali, jer od početka je planirano da ga financiraju našim novcima! Međutim i crpnu stanicu Ravne Njive smo financirali vlastitim sredstvima, pa ipak, troškovi njenog pogona su sasvim razvidno sadržani u kalkulaciji cijene vode!? Čak i kad bi nam netko donirao novce za izgradnju pročistača i dalje postoje troškovi njegovog pogona i održavanja koji su trebali ući u studiju izvodljivosti. Znači, evidentno je da prema EU idemo s falsifikatom, pa jednog dana, nakon što cijena vode bude viša od one deklarirane u Studiji Izvodljivosti, ti "stručnjaci" očekuju da će se izvući sa "ups!". Naravno, na to pitanje se ne daje odgovor.
Slijedom svega, evidentno je da je cijela priča s pročistačem priča o domaćem "javašluku" i ona potvrđuje da svako političko kadroviranje završi na jednaki način - na račun građana.
Puštanje priča kako pročistač ne plaćaju građani Splita jer se financira sredstvima EBRD-a, Hrvatskih voda, HBOR-a... podrazumijeva i potpitanje čiji građani plaćaju naknadu za korištenje voda i odakle novac Hrvatskim vodama, HBOR-u? Proizvode li ga oni ili im ga mi dajemo?
Cijela ova priča ide po ustaljenoj praksi koja se svodi na onu kako politički postavljeni kadrovi odgovaraju samo svojoj partiji i nikomu drugom. Dapače s tim drugim, posebno ako je u pitanju stručna javnost ili narod kao takav, se može i izrugivati, lagati mu, i u beskonačnost obećavati projekte na njihov račun čak i kad to oni nisu morali platiti, bez ikakvih posljedica", smatra Ante Čikotić.