Danas u 16.28 Sunce će dosegnuti najnižu točku na nebu i dat će nam najmanje svjetla u godini. Iako sam solsticij traje nekoliko trenutaka, cijeli dan u drevnim se kulturama smatrao najsvetijim danom u godini - danom novog početka, danom kada otpuštamo staro i otvaramo prostor za novo. To je najkraći dan u godini. Zimski solsticij vrijeme je kada se ciklusi protekle godine zatvaraju i otpuštaju kako bi se novi ciklusi kreativnosti mogli ponovno roditi u novoj godini, piše HRT.
Solsticij doslovno znači 'Sunce koje stoji'. Sunce je tada u svom prividnom kretanju po nebu najjužnije ili najniže nad obzorjem te prividno miruje. Zimskim solsticijem počinje zima, ali i uzlazna faza, pa se uz njega vežu običaji i svetkovine vezane uz čin ponovnog rađanja. Jedan od primjera za to je datum proslave Božića koji simbolizira dolazak svjetlosti, potpomognut duljim danima.
Mnoge pretpovijesne i povijesne građevine - grobnice, hramovi, opservatoriji - povezane su sa zimskim solsticijem. Pretpovijesni obredi nastavljaju se u doba prvih civilizacija. Kelti su proslavljali smrt starog Sunca i rođenje novoga u ovo vrijeme godine, a za njih je to bilo magično doba tijekom kojeg božanstvo Sunca putuje kroz podzemni svijet i spoznaje tajne života i smrti te iz podzemlja dovodi duše koje će se reinkarnirati.
U drevnom Egiptu 21. prosinca bog Oziris, koji ima karakteristike i boga i čovjeka i koji je spasitelj i otkupitelj od grijeha, umirao je i bivao pokopan. No nakon ponoći najtamnije noći u godini, svećenici bi iz osvijetljenog hrama iznijeli dijete i okupljenima tako nagovještavali da je Oziris ponovno rođen. U Mezopotamiji se, primjerice, slavilo 12 dana kako bi se pomoglo bogu Marduku da svake godine ponovno svlada čudovišta kaosa.
Slična priča pojavljuje se i u drevnoj Grčkoj, i to s bogom Dionizom, kojega na zimski solsticiji ubiju, raskomadaju i pojedu divlje žene. Nakon toga u ritualu se pojavljuje malo dijete koje predstavlja Dioniza koji se ponovno rodio. Rimske Saturnalije bile su povezane sa zimskim solsticijem.
Mnogo je građevina koje su nastale u skladu s poštivanjem sunčevih mijena: najpoznatija je svakako Stonehenge, no postoje i mnoge druge, kao što je Newgrange u Irskoj, u čiju centralnu prostoriju sunčeve zrake ulaze samo za zimskog solsticija, pa Maeshowe na otoku Orkney u Škotskoj. I mnoge srednjovjekovne katoličke crkve izgrađene su prema tom principu.
Uostalom, i blagdan Božića pada u vrijeme zimskog solsticija, tako da ponovno rođenje Sunca i rođenje Sina zapravo imaju više bliskosti nego što se u prvi mah čini. Rimski car Konstantin u 4. stoljeću pomaknuo je slavljenje Božića sa 6. siječnja na 25. prosinca, vrijeme slavljenja tada jakog kulta Sol Invictus, da bi, kako se smatra, ujedinio sve religije na golemome prostoru Rimskog Carstva, piše HRT.
