“U Splitu su mi zaprijetili pištoljem i rekli: Daj nam 20.000 eura i dovest ćemo ti Cesarea”

Pročitajte transkript talijanske emisije "I fatti vostri" iz 2013. godine, koja je emitirana na kanalu Rai2 talijanske državne televizije

Nove informacije o slučaju maloga Cesarea Avenatija, dječaka oko kojega se bore majka Hrvatica i otac Talijan, pristižu iz minutu u minutu. Cesareov otac Alessandro jučer je na Facebooku prozvao “3500 bijesnih Hrvata” koji su jučer stali pred njega u Splitu, a dječakovu majku je prozvao “krvnikom ljudi i djece”, piše Index.


[fb_pe url=”https://www.facebook.com/alessandro.avenati/posts/10210987212408937?pnref=story” bottom=”30″]

Ovaj je portal danas već objavio članak u kojem je pokriveno gostovanje Cesareovog oca u emisiji “La Vita in Diretta” 2015. godine, a sada pročitajte transkript talijanske emisije “I fatti vostri” iz 2013. godine, koja je emitirana na kanalu Rai2 talijanske državne televizije.

Emisiju je vodio Giancarlo Magalli, a uz Alessandra Avenatija, koji je detaljno iznio svoju stranu priče, u emisiji je gostovala i Avenatijeva odvjetnica Gabriella Vogliotti.

Voditelj: Sada ćemo govoriti o jednom dječaku koji nije vidio svojeg oca već godinu i pol dana. Nažalost, ne znamo kako je dječak sada i kako živi. No, znamo kako se sa svime nosi njegov otac, koji radi sve što može da bi opet bio sa svojim sinom, kojeg je njegova bivša žena odvela od njega. Majka djeteta je Hrvatica i odvela je dijete u Hrvatsku. Postoje presude u Italiji i Hrvatskoj prema kojima je majka u krivu te prema kojima je ona dužna vratiti dijete, no, ona je nestala i o njoj se ne zna ništa. Zbog toga je i dijete u ovom trenutku nedostupno (op.a. ocu i institucijama). Sada ćemo otkriti ima li razvoja događaja u ovoj ružnoj priči, i to kroz razgovor s ocem djeteta, Alessandrom Avenatijem.
Ovakva priča nije neuobičajena, imali smo već slučajeva da su se takve stvari događale u brakovima miješanih nacionalnosti – muž ili žena vratili bi se u svoju zemlju, a sa sobom bi uzeli i dijete. No, ako to naprave mimo dogovora i pravila, to je zločin.


Alessandro: Tako je.

Voditelj: To se dogodilo i u Vašem slučaju, to je bio zločin.



Alessandro: Borim se godinama, dvije i pol godine se borim za svojeg sina. Dobio sam pravnim putem sve što mi treba od talijanskog i hrvatskog sudstva, no i dalje mi je onemogućen pristup sinu, ne mogu ga vidjeti.

Voditelj: Pravo da vidite sina Vam je uskratila supruga, za koju se, među ostalim, ne zna gdje je?

Alessandro: Tako je. Saznao sam da je zaštićena od strane hrvatskih milicija, jer je kao mlada bila u njihovim redovima. Zbog toga, moj sin živi u okolini i situaciji u kojoj ne može biti sretan, on je bjegunac.

Voditelj: Koliko godina ima?

Alessandro: Ima četiri godine. Želim da se mojeg sina pronađe i vrati u Italiju, da to učine vlasti. Ja sam napravio sve što sam mogao sudski, fizički i psihički, kao dobar otac i kao uzoran talijanski građanin. Ono što sada tražim, želim da mi država pomogne.

Voditelj: Imate presude suda… Odvjetnice, zašto je tako teško postići to da se djeluje po tim presudama i da se one poštuju? Hrvatska policija bi trebala tražiti tu ženu…

Odvjetnica: Tako je. Ono što je nevjerojatno u ovom slučaju je da je talijanski sud dijete dodijelio Avenatiju i međunarodni uhidbeni nalog putem kojeg je naše ministarstvo pravosuđa zatražilo od hrvatske policije postupanje, izručenje gospođe i njezino uhićenje. Imamo splitski sud koji je donio odluku o ovrsi, koji je ovlastio službene osobe da odu po dijete i dovedu ga ocu, a kad su se službene osobe pojavile na toj adresi 2012. godine, djeteta nije bilo tamo, prenosi Index.

Voditelj: Dobro, ali otac je otišao tražiti dijete – pokušao sve da dođe do djeteta…

Alessandro: Prvi put kad sam otišao tamo, prijetili su mi pištoljima. Stavili su pištolj na stol i rekli: “Ako želiš, daj nam 20.000 eura i dovest ćemo ti dijete”.

Voditelj: Tko su bili ti ljudi?

Alessandro: Članovi milicije. I to ljudi koji su dobro umreženi s lokalnom policijom. Ne želim sad osuđivati nekoga, ali to je sve jedna banda. Nisam bio spreman udovoljiti im, rekao sam im: “Ako želite, prvo mi dovedite dijete u Italiju, onda možemo razgovarati”.

Voditelj: Ti su vas ljudi potom kontaktirali i u Italiji?

Alessandro: Kontaktirali su me u Italiji. Njihovi lopovi su mi došli u kuću dva puta, tražili su dokumente moje bivše partnerice. Ne osjećam se mirno ni kao osoba.

Voditelj: Naravno, kad žele krasti i iz Vaše kuće… Usto, tu je i činjenica da Vam je dijete okruženo takvim osobama…

Alessandro: Tražim solidarnost Talijana, da vratimo jednog Talijana doma, dječaka koji ne bi smio živjeti u takvim uvjetima.

Voditelj: Dugo ste bili u odnosu s tom ženom?

Alessandro: Deset godina. Htjeli smo dijete, htjeli smo sve to. Onda je ona u jednom trenutku, ponesena hrvatskim nacionalizmom i nizom drugih stvari – usamljenošću, nostalgijom za svojom voljenom zemljom – odlučila otići nazad.

Voditelj: I onda ste se rastali… Ali zar nije bilo moguće dogovoriti se na neki način?

Alessandro: Tražio sam dogovor, i putem odvjetnika. Ja sam joj htio dati 1500 eura mjesečno, plaćati joj kuću i vozilo, sve troškove djeteta, a viđati dijete dva sata dnevno subotom i nedjeljom. To je bio prijedlog. Dan kad je trebala potpisati taj dokument uzela je dijete i pobjegla u Hrvatsku.

Voditelj: Dakle, radilo se o više nego velikodušnoj ponudi…

Alessandro: Tako je.

Voditelj: No, ona je odlučila otići s djetetom, i tu je prekoračila granice – efektivno se radi o otmici.

Alessandro: Ono što je najgore, nakon cijele ove bitke, i to od 2011. godine, ja sam napravio i psihijatrijske evaluacije u Hrvatskoj, i sve ono čime su me blatili je odbačeno. A na veoma ružan način su me klevetali. Putem hrvatskog odvjetnika, koji je radio zajedno s mojom talijanskom odvjetnicom, pokušali smo napraviti sve što se može.

Voditelj: Dobro, ali i Interpol bi se trebao baviti time?

Odvjetnica: Interpol bi se trebao pobrinuti za uhićenje gospođe.

Voditelj: Tako je, jer postoji mandat koji proizlazi iz međunarodnog uhidbenog naloga, postoje presude.

Odvjetnica: Tako je. Kada smo mi otišli k njima, ja sam osobno tamo otišla u društvu privatnog detektiva, koji nam je pomogao da pronađemo dijete-

Voditelj: Pronašli ste dijete?

Odvjetnica: Jesmo. Nalazilo se u svojoj kući s bakom i djedom te s majkom, u Splitu. Kad smo ga prepoznali i pronašli, nazvali smo policiju, u tijeku je bila utakmica između Hrvatske i Srbije, policija je stigla i otišla na lice mjesta. Nakon sat vremena su izašli iz kuće i rekli: “Unutra nema nikakvog djeteta – ovo je hrvatska stvar, odlazite”.

Voditelj: Potjerali su vas?

Odvjetnica: Tako je.

Voditelj: Dobro, jasno je kako se radi o ženi koja ne poštuje propise i dogovore, za to će na kraju odgovarati. No, tu je i četverogodišnji dječak koji ne može vidjeti oca. Ne poštuju se dvije presude, jedna talijanska i jedna hrvatska. Očigledno tu postoji i mreža osoba koja štiti tu ženu.

Odvjetnica: Da, i to su agresivne osobe, prijetile su nam.

Voditelj: Što nam preostaje – vjerovati Interpolu? Ne znam, tko bi tu mogao napraviti nešto?

Odvjetnica: Vjerujem kako bi naše ministarstvo pravosuđa, ali i diplomacija, trebali apelirati na hrvatske vlasti.

Voditelj: Dijete niste vidjeli godinama, Alessandro?

Alessandro: Godinu i pol.

Voditelj: Više nije bilo sumnjivih ponuda?

Alessandro: Ne, osim one jedne. Tražim od talijanskih i hrvatskih vlasti da pronađu mojeg sina. No, moj hrvatski odvjetnik mi je rekao da mi Hrvati nikad neće vratiti dijete. Moj sin je Talijan, sudovi su mi dali za pravo u ovom slučaju, očekujem da ga traže talijanska policija i talijanska vojska, ako hrvati nisu u stanju. Zaključak je da moramo vratiti jednog Talijana nazad, Cesarina moramo vratiti doma. Još imam vjere u talijansku pravdu, prenosi Index.

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0