Izašla sam iz kuće i vidjela ga u trenutku kad je pao. Dozivala sam mu ime, stavila glavu u svoje ruke, zamotala dekom. Reanimirali smo ga pola sata. U jednom trenutku pogledao me u oči i otišao s ovog svijeta, prepričava za 24 sata Bahra, supruga pokojnog Dražena Predovana.
Dražen, dobitnik nagrade Ponos Hrvatske, 17. studenog proslavio bi svoj 47. rođendan. Dobri medo velikog srca, kako su ga od milja prozvali, iza sebe je imao tešku životnu priču.
Godinama je bolovao od dijabetesa zbog čega su mu amputirali obje noge. Prije pet godina našao se u Zagrebu kako bi mu amputirali i drugu nogu, kada je dobio strašan poziv. Čitava njegova obitelj - tadašnja supruga i dvoje djece, stradali su u prometnoj nesreći.
- Tog sam jutra bio u Zagrebu u bolnici jer sam mijenjao protezu za lijevu nogu. Javili su mi telefonski da je cijela moja obitelj stradala. Zanijemio sam od šoka. Žena je zakočila jer su joj ovce izletjele na cestu, zanijelo ju je i frontalno se sudarila s kamionom - rekao tada.
Njegova supruga preminula je na mjestu. Sin, koji je tada imao 11 godina prošao je bez većih ozljeda, dok je kćer Iva, koja danas ima 10 godina teško stradala te se godinama oporavljala.
Danas, kaže nam njegova supruga Bahra, Iva hoda, a čak i pomalo priča neke riječi.
- Kažu da ljudi osjete kada će umrijeti, a Dražen me nekoliko dana prije svoje smrti pitao hoću li se brinuti o Ivi ako umre. Obećala sam da hoću, kao i sve ove godine, ali da mi ne priča o takvim scenarijima jer ga želim živog, želim se i dalje brinuti o oboje. No eto, kao da je znao - priča Bahra, s knedlom u grlu dok Iva iz daljine viče 'mama, mama', jedna od riječi koju joj izgovara jer ju je prigrlila kao svoju majku, dok nije svjesna očeve smrti.
Dražen je već nekoliko puta do tad prebolio srčane udare i karcinome, a petak kada je preminuo trebao se uputiti za Zagreb gdje je trebao operirati karcinom gušterače.
- Bio je borac, borio se do samog kraja. Nije dao da ga niti jedna prepreka poklopi, gurao je sve ove godine kroz ono dobro i loše, a zajedno smo gurali ove zadnje godine, bili si oslonac u svemu - kaže nam.
Bez obzira na sve što je proživio, uvijek je našao vremena i volje pomagati drugima, zbog čega mu je 2018. godine dodijeljena nagrada Ponos Hrvatske.
Vjera Matulić (60), majci iz Kutine s troje bolesne djece koja nikada nisu vidjela more tada je poklonila ljetovanje u Novalji, no obitelj nikako nije mogla doći do apartmana jer nisu imali novca za put.
U bolničkoj sobi u Zadru Dražen se oporavljao od amputacije noge zbog dijabetesa. Vidio je objavu na Facebook grupi “Iznajmljivači sa srcem”. Tamo je pisalo kako je bolesna žena iz Kutine, majka troje bolesne djece, od kojih je jedno u invalidskim kolicima, dobila besplatan petodnevni smještaj u Novalji. No nije imala novca da s djecom dođe do Novalje.
- Gledao sam, bilo je more komentara. Te bi ovi poslali novce, te bi ovaj platio taksi, te se lijepe srca i cvijeće, a nitko da se pomakne. Ja sam onda napisao – ja ću. I krenuo. Iz bolnice, nego kako - rekao je tada.
Na noge je stavio proteze, spustio se do parkirališta, upalio automobil i krenuo na 420 kilometara dug put do Kutine.
Kad je stigao u Kutinu, tamo su ga dočekali njegovi budući putnici, još u nevjerici oko dolaska.
- Tek kad smo došli te kad sam vidio sreću i suze radosnice na njihovim licima, shvatio sam koliko im to znači. Prvi put su u životu vidjeli more! Meni je pred kućom takoreći, nisam se kupao zadnjih deset godina, a oni su ga toliko željeli, nevjerojatno nešto - rekao je tada za 24 sata.
