Već sedmu godinu, stručnjaci Arheološkog muzeja u Splitu i Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu istražuju lokalitet istočno od Episkopalnog centra u Saloni. Projekt, pokrenut 2018. s dvoje istraživača, danas okuplja više od 35 članova iz Hrvatske i inozemstva. Voditelj je izv. prof. dr. sc. Dino Demicheli, a zamjenica Ema Višić Ljubić.
Od neobične apside do pogona za ulje
Profesor Demicheli za Dalmaciju Danas pojasnio je što znače posljednja otkrića, je li na navedenoj lokaciji bilo prapovijesnih nalaza, što je pronađeno u dvjema grobnicama koje su bile na mjestu gdje se ne bi očekivale, vrednuje li država i društvo općenito prvorazredni arheološki lokalitet kao što je Salona...
Istraživanja su počela uz kružnu apsidalnu građevinu čija je orijentacija prema sjeveru sugerirala da nije riječ o crkvi. U blizini su pronađene dvoje pokojnika, neuobičajeno sahranjenih unutar gradskih zidina – što upućuje na krizno razdoblje kraja 4. ili 5. stoljeća. Analize kostiju provode se u Zagrebu.
Najveći kompleks za preradu maslina u Saloni
Zapadno od apside otkriven je gospodarski kompleks za proizvodnju i skladištenje maslinovog ulja – najveći dosad pronađen u Saloni. U njemu su dokumentirane kamenice, kanalići i hidraulična žbuka, dokaz sustava za preradu i odvod tekućine. Prema Demicheliju, kompleks je vjerojatno bio pod crkvenim nadzorom, a ulje se koristilo za osvjetljavanje bazilika i trgovinu.
Tijekom istraživanja pronađeni su dijelovi torkulara (presa) i reljef s Meduzinom glavom. Velika količina kamenja, možda nabačenog s okolnih polja, otežava rad tima, no otkriva slojeve bogate povijesnim tragovima.
Projekt ima snažnu edukativnu ulogu – studenti iz Hrvatske i inozemstva stječu terensko iskustvo u Saloni. Sudjeluju i stručnjaci poput dr. sc. Fabiana Welca iz Poljske, koji je proveo geofizička istraživanja. Studentima su omogućene i radionice o georadaru, keramici i dokumentaciji.
Rimska lekcija o resursima
Nalazi svjedoče o racionalnom rimskom pristupu resursima. Maslinovo ulje koristilo se za prehranu, rasvjetu i prodaju, a Rimljani su bili majstori reciklaže – ništa se nije bacalo. „To je lekcija o odgovornom korištenju resursa koju i danas trebamo naučiti,“ zaključuje Demicheli.
